Azot ureje u krvi, skraćeno BUN (Blood Urea Nitrogen), predstavlja krvni test koji pokazuje količinu azota u ureji koja se nalazi u krvi. Amonijak koji nastaje tokom razgradnje proteina toksičan je za organizam, zbog čega se u jetri putem biohemijskog procesa koji se naziva ciklus ureje pretvara u manje štetnu ureju, koja zatim dospijeva u krv. Ureja iz krvi se najvećim dijelom filtrira putem bubrega i izlučuje urinom; zbog toga nivo azota ureje u krvi predstavlja jedan od osnovnih laboratorijskih parametara koji pruža informacije o funkciji bubrega, metabolizmu proteina i ravnoteži tjelesnih tečnosti.
U koju svrhu se traži test azota ureje u krvi
BUN test se obično traži zajedno s kreatininom radi procjene funkcije bubrega i najčešće se radi kao dio osnovnog metaboličkog panela (BMP) ili proširenog metaboličkog panela. Na informativnoj stranici Turskog nefrološkog društva o zdravlju bubrega navodi se da serumska ureja, kreatinin i brzina glomerularne filtracije (GFH) spadaju među osnovne krvne pretrage koje se koriste u dijagnostici bolesti bubrega. Test se može tražiti u različite kliničke svrhe, kao što su praćenje hronične bolesti bubrega, praćenje hroničnih bolesti poput dijabetesa i hipertenzije koje mogu utjecati na funkciju bubrega, procjena dehidracije i mjerenje efikasnosti terapije dijalizom. Uzorak krvi uzima se iz vene na ruci i obično nije potrebna posebna priprema.
Koja je normalna vrijednost BUN-a?
Kod odraslih osoba često korišten referentni raspon za BUN iznosi približno 6–20 mg/dL ili, u nekim laboratorijama, 7–20 mg/dL. U pojedinim ustanovama, u zavisnosti od dobi, spola i korištene metode analize, gornja granica može se prihvatiti kao 21–24 mg/dL.
Referentni raspon kod djece obično može biti niži nego kod odraslih. Trudnoća, starija životna dob, nutritivni status i laboratorijska metoda također mogu utjecati na tumačenje rezultata.
Potrebno je pridržavati se referentnog raspona navedenog na laboratorijskom nalazu. Također, BUN i „ureja“ nisu ista mjera. BUN predstavlja samo azotni dio ureje; u nekim laboratorijama u Turskoj rezultat se, međutim, direktno prikazuje kao „ureja“. Jedinice i referentni rasponi za ove dvije vrijednosti mogu se razlikovati.
Zašto dolazi do povišenog azota ureje u krvi
Povišena vrijednost BUN-a najčešće se povezuje s nedovoljnim filtriranjem i izlučivanjem ureje putem bubrega, ali povišena vrijednost sama po sebi ne znači da postoji bolest bubrega. Među uzrocima koji nisu povezani s bubrezima mogu se navesti dehidracija, ishrana bogata proteinima, gastrointestinalno krvarenje, kongestivno zatajenje srca i određena katabolička stanja. U stručnim izvorima Turskog nefrološkog društva također se naglašava da je BUN supstanca koja odražava brzinu glomerularne filtracije, ali da se zbog brojnih faktora koji utječu na njegovu proizvodnju i izlučivanje smatra manje preciznim pokazateljem u odnosu na kreatinin. Zbog toga, kada se utvrdi povišen BUN, potrebno je zajedno s nivoom kreatinina i omjerom BUN/kreatinin procijeniti da li je uzrok bubrežni (renalni) ili se radi o uzroku koji prethodi oštećenju bubrega (prerenalni, naprimjer dehidracija ili srčana insuficijencija).
Šta znači sniženi azot ureje u krvi
Snižena vrijednost BUN-a, u poređenju s povišenom vrijednošću, smatra se manje hitnom u kliničkom smislu i obično ne uzrokuje izražene simptome. Ishrana siromašna proteinima, prekomjeran unos tečnosti, ozbiljna bolest jetre i trudnoća spadaju među glavne uzroke snižene vrijednosti. Budući da je jetra organ u kojem se odvija proizvodnja ureje, kod teškog zatajenja jetre sinteza ureje se smanjuje, zbog čega BUN može biti snižen. U trudnoći, zbog povećanja volumena krvi, fiziološki postoji tendencija smanjenja vrijednosti ureje i kreatinina, što se također uzima u obzir u ovom kontekstu. Ipak, važno je istražiti uzrok sniženog rezultata, posebno radi isključivanja bolesti jetre ili ozbiljne nutritivne neadekvatnosti.
Koja je razlika između BUN-a i kreatinina
BUN i kreatinin su dva testa funkcije bubrega koja se obično traže zajedno, ali pružaju različite informacije. Kreatinin je produkt razgradnje mišićnog metabolizma, dok je BUN produkt metabolizma proteina, a na njegovu proizvodnju utječu brojni faktori izvan bubrega, poput ishrane, funkcije jetre i stanja hidracije. Zbog toga BUN sam po sebi ne odražava brzinu glomerularne filtracije toliko pouzdano kao kreatinin. Povišen omjer BUN/kreatinin obično upućuje na prerenalno stanje uzrokovano dehidracijom ili smanjenim protokom krvi, dok proporcionalno povećanje obje vrijednosti može ukazivati na problem koji potiče iz samih bubrega.
Česte zablude i činjenice
„Kada je BUN povišen, uvijek postoji bolest bubrega.“ (Česta zabluda)
Povišena vrijednost može nastati i zbog brojnih uzroka koji nisu povezani s bubrezima, kao što su dehidracija, ishrana bogata proteinima ili gastrointestinalno krvarenje; rezultat je potrebno tumačiti zajedno s kreatininom i kliničkom slikom. (Činjenica)
„Sniženi BUN uvijek ukazuje na ozbiljan zdravstveni problem.“ (Česta zabluda)
Sniženi BUN najčešće ne znači prisustvo značajne bolesti i može se javiti i zbog relativno blagih uzroka, poput ishrane siromašne proteinima ili prekomjernog unosa tečnosti. (Činjenica)
„BUN test sam po sebi u potpunosti pokazuje funkciju bubrega.“ (Česta zabluda)
BUN je parametar koji se, zbog brojnih faktora koji utječu na njegovu proizvodnju, treba procjenjivati zajedno s kreatininom i brzinom glomerularne filtracije. (Činjenica)
„Pijenje vode će ispraviti svaku povišenu vrijednost BUN-a.“ (Česta zabluda)
Kod povišene vrijednosti uzrokovane dehidracijom unos tečnosti može pomoći, ali kod trajno povišenog BUN-a uzrokovanog problemom s bubrezima prekomjeran unos vode ne predstavlja zamjenu za liječenje i u nekim slučajevima može biti štetan. (Činjenica)
„Jedini uzrok povišenog BUN-a je prekomjeran unos proteina.“ (Česta zabluda)
Srčana insuficijencija, gastrointestinalno krvarenje, katabolička stanja i određeni lijekovi također mogu povećati nivo BUN-a. (Činjenica)
„Moram samostalno promijeniti ishranu kako bih povećao ili smanjio vrijednost BUN-a.“ (Česta zabluda)
Nije ispravno povećavati unos proteina, pretjerano unositi vodu ili mijenjati terapiju bez utvrđivanja uzroka promjene BUN-a. Najprije je potrebno procijeniti nalaz, opće stanje osobe i druge laboratorijske rezultate. (Činjenica)
Kada se obratiti ljekaru, a kada hitnoj pomoći?
Blago povišena vrijednost BUN-a najčešće nije hitno stanje i može se ispitati kroz planiranu procjenu u ambulanti interne medicine ili nefrologije. Međutim, značajno smanjenje količine urina, oticanje nogu i stopala, otežano disanje, bol u prsima, poremećaj svijesti ili veoma visoka vrijednost BUN-a mogu ukazivati na uznapredovalo zatajenje bubrega i zahtijevaju hitno javljanje u hitnu službu. Kod osoba koje imaju poznate hronične bolesti poput dijabetesa, hipertenzije ili srčane insuficijencije, iznenadno nastali umor, povraćanje ili promjene u mokrenju također zahtijevaju brzu medicinsku procjenu. Kod pacijenata koji se liječe dijalizom, praćenje BUN-a dio je terapije i rezultate je potrebno obavezno tumačiti zajedno s nefrološkim timom koji prati pacijenta.
