Usamljenost je subjektivno emocionalno stanje koje nastaje kada količina ili kvalitet društvenih odnosa koje osoba ima ne dosežu nivo koji joj je potreban, a danas se smatra važnim javnozdravstvenim problemom. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je 2023. godine usamljenost i socijalnu izolaciju proglasila globalnim javnozdravstvenim prioritetom i naglasila da ova stanja imaju širok utjecaj na fizičko i mentalno zdravlje. Izvještaj glavnog američkog ljekara za javno zdravstvo (U.S. Surgeon General) također ukazuje na opsežne epidemiološke podatke koji pokazuju povezanost usamljenosti s kardiovaskularnim bolestima, demencijom i rizikom od prerane smrti.
Kakvi su utjecaji usamljenosti na fizičko zdravlje?
Povezanost usamljenosti i socijalne izolacije s fizičkim zdravljem podržana je brojnim epidemiološkim istraživanjima koja pružaju snažnu, ali opservacijsku (zasnovanu na povezanosti) bazu dokaza. Američko udruženje za srce (AHA) navodi da su socijalna izolacija i usamljenost značajno povezane s rizikom od kardiovaskularnih bolesti, ali da ova povezanost nije rezultat jednosmjerne uzročnosti, već djeluje kroz višestruke mehanizme kao što su odgovor na stres, nezdravi obrasci ponašanja i pristup zdravstvenim uslugama. Prema izvještajima WHO-a, najvažnije posljedice na fizičko zdravlje koje se povezuju s usamljenošću su:
- Povećan rizik od srčanih bolesti i moždanog udara
- Doprinos razvoju visokog krvnog pritiska
- Negativan utjecaj na funkciju imunološkog sistema
- Povećanje pokazatelja hronične upale
- Pogoršanje kvaliteta sna
- Povećan rizik od prerane smrti (u nekim istraživanjima uspoređuje se s nivoom rizika koji odgovara svakodnevnom pušenju 15 cigareta)
Kakvi su utjecaji usamljenosti na mentalno zdravlje?
Utjecaji usamljenosti na mentalno zdravlje pokazuju direktniju i bolje dokumentovanu povezanost u odnosu na utjecaje na fizičko zdravlje. Hronična usamljenost snažno se povezuje sa sljedećim posljedicama na mentalno zdravlje:
- Povećanje simptoma depresije
- Povećanje nivoa anksioznosti
- Smanjenje samopoštovanja
- Kognitivno propadanje i povećan rizik od demencije (posebno u starijoj životnoj dobi)
- Poteškoće u upravljanju stresom
- Povećan rizik od suicidalnih misli u nekim slučajevima
Tursko psihijatrijsko udruženje naglašava da hronična usamljenost sama po sebi nije dijagnoza mentalnog zdravlja, ali da je treba smatrati važnim faktorom rizika koji može doprinijeti razvoju stanja kao što su depresija i anksiozni poremećaji.
U kojim grupama je rizik od usamljenosti veći?
Iako se usamljenost može javiti u svakoj životnoj dobi, rizik je izraženiji u nekim grupama. Prema izvještajima WHO-a, glavne grupe kod kojih je rizik od usamljenosti povećan su:
- Starije osobe, posebno nakon gubitka bračnog partnera ili smanjenja društvenog kruga
- Mlade odrasle osobe (istraživanja pokazuju da i u ovoj grupi stope usamljenosti mogu biti više nego što se očekuje)
- Osobe s hroničnim bolestima ili invaliditetom
- Osobe koje prolaze kroz životne događaje koji povećavaju socijalnu izolaciju (razvod, nezaposlenost, migracija i slično)
- Osobe koje imaju ulogu njegovatelja
- Osobe koje intenzivno koriste društvene mreže, ali imaju ograničene odnose licem u lice
Uobičajene zablude i činjenice
„Usamljenost je samo problem starijih osoba.“ (Uobičajena zabluda)
Istraživanja pokazuju da mlade odrasle osobe također prijavljuju usamljenost u sličnim, a u nekim istraživanjima i višim stopama nego starije osobe. (Činjenica)
„Osoba koja ima mnogo kontakata na društvenim mrežama ne može biti usamljena.“ (Uobičajena zabluda)
Kontakti ostvareni putem društvenih mreža ne mogu u potpunosti zamijeniti odnose licem u lice i duboke međuljudske odnose; neka istraživanja pokazuju da intenzivno korištenje društvenih mreža može biti povezano s osjećajem usamljenosti. (Činjenica)
„Živjeti sam i osjećati se usamljeno ista je stvar.“ (Uobičajena zabluda)
Osoba može živjeti sama, a da se ne osjeća usamljeno; suprotno tome, moguće je osjećati usamljenost i u okruženju punom ljudi, jer je usamljenost subjektivno iskustvo. (Činjenica)
„Utjecaji usamljenosti na zdravlje su sigurni i direktno uzročni.“ (Uobičajena zabluda)
Postojeći dokazi pokazuju snažne povezanosti, ali su uglavnom opservacijskog karaktera; mehanizmi putem kojih usamljenost dovodi do zdravstvenih posljedica uključuju višestruke procese, kao što su odgovor na stres i promjene u ponašanju. (Činjenica)
„Usamljenost je pokazatelj slabog karaktera ili nedostatka društvenih vještina.“ (Uobičajena zabluda)
Usamljenost je složeno stanje na koje utječu životni događaji, okolnosti u okruženju i društvene strukture; ne treba je smatrati pokazateljem lične slabosti. (Činjenica)
Kada se obratiti ljekaru, a kada hitnoj službi?
Iako je osjećaj usamljenosti iskustvo koje svako može povremeno doživjeti, u nekim situacijama potrebna je stručna podrška
.U sljedećim slučajevima preporučuje se obratiti se psihijatru, psihologu ili ljekaru porodične medicine:
- Ako osjećaj usamljenosti traje sedmicama i utječe na svakodnevni život
- Ako su uz usamljenost prisutni stalna tuga, nedostatak volje ili gubitak energije
- Ako dođe do poremećaja spavanja ili promjena apetita
- Ako se javlja osjećaj sve većeg udaljavanja od društvenih okruženja
U sljedećim slučajevima potrebno je bez odlaganja obratiti se stručnjaku za mentalno zdravlje ili hitnoj službi:
- Intenzivne i trajne misli da život nema smisla
- Pojava misli o samopovređivanju ili suicidu
- Potpuna izolacija od drugih i nemogućnost zadovoljavanja osnovnih svakodnevnih potreba
- Razvijanje pesimističnih planova u vezi s budućnošću uz osjećaj beznađa
Naglašava se da hronična usamljenost kod nekih osoba može povećati rizik od depresije i suicidalnih misli, zbog čega je, kada se primijete intenzivan osjećaj beznađa ili misli o samopovređivanju, potrebno bez odlaganja potražiti stručnu pomoć.
