Duboka venska tromboza ili DVT je ozbiljno oboljenje cirkulatornog sistema koje opisuje nastanak krvnog ugruška u dubokim venama, najčešće u nogama, i koje, ukoliko se ne liječi, može dovesti do komplikacija opasnih po život. Većina dubokih venskih ugrušaka nastaje u donjem dijelu noge ili natkoljenici. Ako vena otekne, ovo stanje se naziva tromboflebitis. Ukoliko se duboka venska tromboza odvoji i dospije do pluća, može izazvati ozbiljan problem odnosno plućnu emboliju. Američko udruženje za bolesti grudnog koša (CHEST) navodi da se dijagnoza DVT-a treba postaviti kombinacijom procjene kliničke vjerovatnoće, D-dimer testa i metoda snimanja.
Koji su faktori rizika za duboku vensku trombozu?
Duboka venska tromboza može nastati u različitim situacijama u kojima je povećana sklonost zgrušavanju krvi ili usporen protok krvi. Najčešći faktori rizika za DVT su:
Dugotrajna nepokretnost
Duga putovanja avionom ili automobilom, dugotrajno mirovanje u krevetu ili nepokretnost nakon operacije.
Hirurški zahvati
Posebno se rizik značajno povećava nakon velikih ortopedskih operacija, poput operacija kuka ili koljena.
Rak
Određene vrste raka i liječenje hemoterapijom mogu povećati sklonost ka stvaranju krvnih ugrušaka.
Trudnoća i period nakon poroda
Zbog hormonalnih promjena i povećanog pritiska rizik se povećava.
Hormonska terapija
Korištenje kontracepcijskih pilula ili hormonske nadomjesne terapije.
Gojaznost
Prekomjerna tjelesna težina može negativno utjecati na venski krvotok i povećati rizik.
Pušenje
Utječe na zidove krvnih žila i sistem zgrušavanja krvi, stvarajući dodatni faktor rizika.
Nasljedni poremećaji zgrušavanja krvi
Genetska stanja poput mutacije faktora V Leiden.
Starija životna dob
Rizik se povećava sa starenjem.
Ranija historija DVT-a ili plućne embolije.
Koji su simptomi duboke venske tromboze?
Simptomi duboke venske tromboze ponekad mogu biti jasno izraženi, dok u nekim slučajevima mogu potpuno izostati. Najčešći simptomi uključuju:
- Iznenadno oticanje, najčešće jedne noge
- Bol ili osjetljivost u zahvaćenoj nozi, posebno u području lista
- Osjećaj topline i crvenilo noge
- Zategnutost i sjaj kože na nozi
- Bol koja se pojačava pri hodanju ili podizanju stopala prema gore
Neki slučajevi DVT-a mogu proći bez ikakvih simptoma, a prvi znak može biti direktno povezan s plućnom embolijom. Zbog toga je kod osoba koje imaju faktore rizika od velike važnosti prepoznavanje mogućih znakova.
Kako se dijagnosticira i liječi duboka venska tromboza?
Dijagnoza DVT-a postavlja se kombinovanom procjenom kliničke vjerovatnoće, laboratorijskih analiza krvi (D-dimer) i metoda snimanja. Smjernice Američkog udruženja za bolesti grudnog koša navode da je dopler ultrasonografija prva metoda izbora za dijagnostiku DVT-a jer je neinvazivna metoda snimanja. D-dimer test može pomoći u isključivanju DVT-a kod pacijenata sa niskom kliničkom vjerovatnoćom, dok se kod visoke sumnje prednost daje snimanju.
Pristup liječenju uključuje:
- Terapija antikoagulansima (lijekovima za razrjeđivanje krvi) predstavlja osnov liječenja DVT-a.
- Podizanje noge i kompresijske čarape mogu pomoći u smanjenju otoka.
- Kod teških ili komplikovanih slučajeva može se razmatrati trombolitička terapija ili interventne metode.
- Trajanje liječenja zavisi od uzroka nastanka DVT-a i rizika od ponavljanja bolesti te može trajati od nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci.
Česte zablude i činjenice
„Bol i otok noge uvijek nastaju zbog istegnuća mišića.“ (Česta zabluda)
Iznenadni otok i bol jedne noge, posebno kod osoba koje imaju faktore rizika, treba procijeniti u smislu moguće DVT-a; ove simptome ne treba zamijeniti s običnim istegnućem mišića. (Činjenica)
„DVT se javlja samo kod starijih osoba.“ (Česta zabluda)
Iako se rizik od nastanka krvnih ugrušaka povećava s godinama, duboka venska tromboza može se razviti kod osoba svih dobnih skupina, uključujući mlađe odrasle osobe, adolescente, a rijetko i djecu, posebno kada postoje faktori rizika poput dugih putovanja, operacija, trudnoće ili hormonske terapije. (Činjenica)
„Ako osoba nema simptome DVT-a, nema ni ugrušak.“ (Česta zabluda)
Neki slučajevi DVT-a mogu proći bez simptoma, a prvi znak može biti direktno povezan s plućnom embolijom. Zbog toga je kod osoba sa faktorima rizika važna svijest o mogućnosti nastanka bolesti. (Činjenica)
„Nepokretnost tokom dugog putovanja nije opasna.“ (Česta zabluda)
Dugotrajna nepokretnost, posebno u kombinaciji s drugim faktorima rizika, može usporiti venski protok krvi i povećati rizik od DVT-a. Preporučuje se redovno kretanje i vježbe za noge. (Činjenica)
„Nakon završetka liječenja DVT-a više ne postoji rizik od ponavljanja bolesti.“ (Česta zabluda)
Nakon prestanka uzimanja antikoagulantne terapije, pacijenti i dalje mogu imati rizik od nastanka novog krvnog ugruška, a najveći rizik postoji tokom prvih 6 do 12 mjeseci. DVT se može ponoviti posebno kod pacijenata kod kojih i dalje postoje faktori rizika poput nasljednih poremećaja zgrušavanja ili raka. Zbog toga je važno dugoročno praćenje. (Činjenica)
Kada se obratiti ljekaru, a kada hitnoj službi?
Sumnja na duboku vensku trombozu zahtijeva pažljivu procjenu jer može napredovati do potencijalno životno ugrožavajuće komplikacije (plućne embolije).
U sljedećim situacijama preporučuje se bez odlaganja obratiti zdravstvenoj ustanovi:
- Iznenadno oticanje, bol i osjetljivost jedne noge
- Crvenilo, osjećaj topline i zategnutost kože na zahvaćenoj nozi
- Nove tegobe u nozi kod osoba koje imaju faktore rizika (poput nedavne operacije, dugog putovanja ili trudnoće)
U sljedećim situacijama potrebno je odmah otići u hitnu službu jer ovi simptomi mogu ukazivati na plućnu emboliju:
- Iznenadno otežano disanje
- Bol u grudima, posebno bol koja se pojačava pri dubokom udahu
- Ubrzan rad srca ili lupanje srca
- Iskašljavanje krvi
- Iznenadna vrtoglavica ili osjećaj nesvjestice
Pacijenti kod kojih postoji sumnja na DVT trebaju biti procijenjeni bez odlaganja zbog rizika da se ugrušak proširi prema plućima i izazove plućnu emboliju. Simptomi poput iznenadnog otežanog disanja ili bola u grudima predstavljaju upozoravajuće znakove koji zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć.
