Problemi s apendicitisom ponekad mogu biti teški za dijagnosticiranje jer pokazuju sličnosti sa simptomima različitih drugih bolesti. Zbog toga se simptomi apendicitisa mogu zamijeniti sa simptomima bubrežnog kamenca, bolesti mokraćnog mjehura, mokraćnih puteva, žučne kese i jajnika, što može otežati postavljanje dijagnoze bolesti povezane s apendicitisom. Jedan od najvažnijih faktora u dijagnostici apendicitisa jesu tegobe koje pacijent navodi.
Apendiks je mala, cjevasta struktura veličine prsta koja se proteže iz donjeg desnog dijela debelog crijeva. Stolica koja prolazi kroz debelo crijevo može začepiti apendiks ili uzrokovati infekciju, što dovodi do upale. Upala uzrokuje oticanje apendiksa, a kada se poveća, može doći do njegovog pucanja. Ovo stanje je opasno i zahtijeva hitno liječenje u bolnici.
Najizraženiji simptom apendicitisa je jak bol u stomaku. Bol koji se javlja u donjem desnom dijelu stomaka može biti toliko intenzivan da ograničava svakodnevne aktivnosti osobe poput hodanja, sjedenja i ustajanja.
Šta je apendicitis?
Apendicitis je upalno oticanje koje uzrokuje akutni (iznenadni, intenzivni) bol u donjem dijelu stomaka. Apendiks se nalazi u donjem desnom dijelu stomaka i smješten je na slijepom crijevu. Slijepo crijevo je dio debelog crijeva. Apendicitis najčešće uzrokuje bol u donjem desnom dijelu stomaka.
Koji su simptomi apendicitisa?
Najizraženiji simptom apendicitisa je jak bol u stomaku. Bol koji se javlja u donjem desnom dijelu stomaka može biti toliko jak da ograničava svakodnevne pokrete osobe poput hodanja, sjedenja i ustajanja. Budući da djeca mogu imati poteškoće u opisivanju bola u stomaku koji osjećaju, potrebno je posebno obratiti pažnju na simptome apendicitisa kod djece.
Simptomi apendicitisa uključuju:
- Bol koji se postepeno pojačava u donjem desnom dijelu stomaka
- Mučninu ili povraćanje
- Visoku temperaturu
- Nadutost stomaka
- Gubitak apetita
- Proljev
- Zatvor
- Izbacivanje gasova
- Jak bol u donjem desnom dijelu stomaka koji se javlja prilikom kašljanja, kihanja ili dubokog udaha
Kako prepoznati apendicitis?
Problemi s apendicitisom ponekad mogu biti teški za dijagnosticiranje jer imaju slične simptome kao i druge bolesti. Zbog toga se simptomi apendicitisa mogu zamijeniti sa simptomima bubrežnog kamenca, bolesti mokraćnog mjehura, mokraćnih puteva, žučne kese i jajnika, što otežava postavljanje dijagnoze. Jedan od najvažnijih faktora u dijagnostici apendicitisa jesu tegobe pacijenta. Tokom dijagnostičkog procesa ljekar nakon razgovora s pacijentom obavlja fizikalni pregled i provjerava područje donjeg desnog dijela stomaka. Ako nakon pregleda posumnja na apendicitis, za potvrdu dijagnoze može koristiti metode snimanja kao što su kompjuterizovana tomografija (CT), MRI (magnetna rezonanca) i ultrazvuk abdomena. Također može zatražiti određene krvne pretrage kako bi provjerio povećanje vrijednosti bijelih krvnih zrnaca koje ukazuje na prisustvo upale u organizmu.
Gdje se širi bol kod apendicitisa?
Apendicitis obično počinje bolom koji se javlja u srednjem dijelu stomaka i može povremeno nestajati. Bol se u roku od nekoliko sati pomjera prema donjem desnom dijelu stomaka, gdje se nalazi apendiks, te postaje stalan i intenzivan. Pritisak na ovo područje, kašljanje ili hodanje mogu dodatno pogoršati bol.
Liječenje apendicitisa
U slučajevima kada postoji sumnja na apendicitis ili kada je došlo do pucanja apendiksa, hitna intervencija je od velike važnosti. Nakon pucanja apendiksa mikroorganizmi koji se nalaze unutar njega mogu se proširiti u trbušnu šupljinu, a nakon određenog vremena kod pacijenta se mogu pojaviti bol u stomaku, povraćanje, mučnina, povećane vrijednosti upalnih parametara u krvi, slabost, visoka temperatura, pad krvnog pritiska ili septički šok. Zbog toga je potrebno ukloniti apendiks iz organizma u što kraćem roku.
Najčešće korištena metoda liječenja apendicitisa jeste hirurško uklanjanje apendiksa, poznato kao apendektomija. Apendektomija se može izvesti na dva načina: minimalno invazivnom zatvorenom operacijom (laparoskopijom) ili otvorenom hirurškom metodom. Ljekar odlučuje koju će metodu primijeniti u zavisnosti od zdravstvenog stanja pacijenta. Tokom apendektomije uklanja se upaljeni apendiks. Upalno područje koje se proširilo u trbušnu šupljinu ispira se i čisti, nakon čega se područje zatvara. Tokom operacije može se postaviti mali hirurški dren, koji se naziva dren, kako bi se iz tijela odstranila tečnost koja se nakupila u tjelesnoj šupljini. Pacijenti koji su operisali apendicitis uglavnom se vraćaju normalnom životu u roku od 4 ili 5 dana, ali potpuni proces oporavka može trajati od 3 do 4 sedmice.
U nekim slučajevima, kod pacijenata s plastronskim apendiksom i periappendikularnim apscesom može se primijeniti terapija lijekovima, ali su situacije u kojima se koristi samo medikamentozno liječenje vrlo rijetke. Kod plastronskog apendiksa primjenjuje se širokospektralna antibiotska terapija i prati se stanje pacijenta. Ako se stanje pacijenta poboljša, liječenje se može nastaviti na isti način. Međutim, ukoliko pacijent ima bolove u stomaku, temperaturu ili abnormalnosti u krvnim nalazima, hitno se pristupa hirurškoj intervenciji. U slučajevima kada se apendicitis ne dijagnosticira i ne liječi, pucanje apendiksa može postati neizbježno.
Na šta treba obratiti pažnju nakon operacije apendicitisa?
Osobe koje su operisale apendicitis, ukoliko nemaju komplikacija, obično se otpuštaju iz bolnice nakon jednog dana boravka. Ako je pacijent imao otvorenu operaciju, potrebno je nekoliko dana odmora i izbjegavanje težih fizičkih aktivnosti. Nakon operacije, ukoliko pacijent nema postavljen dren, može se tuširati nakon 1 ili 2 dana. Također je potrebno redovno koristiti antibiotike ili lijekove protiv bolova prema preporuci ljekara. Preporučuje se da pacijenti vode računa o ishrani i konzumiraju lako probavljivu hranu koja ne uzrokuje stvaranje gasova.
Koje su moguće komplikacije apendicitisa?
Ishemija i nekroza
Jako oticanje apendiksa može prekinuti dotok krvi (ishemija), što povećava upalu i na kraju može dovesti do propadanja tkiva (nekroze).
Gangrena/perforacija
Nakon pojave nekroze infekcija se može proširiti. Može se širiti postepeno kroz unutrašnju gangrenu ili brzo kada dođe do pucanja apendiksa (perforacije).
Apsces/flegmona
U početku se infekcija možda neće proširiti mnogo dalje od samog apendiksa. Izvan apendiksa može nastati apsces, odnosno džep ispunjen gnojem. Oko apendiksa se također može razviti masa koja se naziva flegmona. Ove mase sadrže infekciju i mogu puknuti.
Peritonitis i širenje infekcije
Kada se infekcija proširi na peritonealnu šupljinu (peritonitis), može se proširiti na druge organe, pa čak i u krvotok (septikemija). Infekcija u krvotoku može dovesti do sepse i septičkog šoka, koji mogu biti životno ugrožavajuća stanja.
