Postporođajna anksioznost je stanje mentalnog zdravlja koje se može javiti nakon poroda. Ovo stanje prevazilazi uobičajene brige koje se javljaju tokom prilagođavanja na novo roditeljstvo; može biti povezano s intenzivnim brigama za sigurnost bebe, strahom da osoba nije dovoljno dobar roditelj, stresom, povećanim odgovornostima i problemima u odnosima koji se mogu pojaviti nakon poroda. Istraživanja pokazuju da približno 15–20% žena koje su rodile u postporođajnom periodu doživljava simptome anksioznosti kliničkog nivoa. Rano prepoznavanje i dobijanje odgovarajuće stručne podrške od velikog je značaja za očuvanje mentalnog blagostanja roditelja i zdravo održavanje veze između majke i bebe.
Koji su simptomi porodne anksioznosti?
Simptomi postporođajne anksioznosti mogu se pojaviti u fizičkom, emocionalnom i ponašajnom obliku. Ovi simptomi često mogu negativno utjecati na sposobnost osobe da nastavi svakodnevni život, ispunjava svoje obaveze i očuva funkcionalnost. Najčešći simptomi su:
- Stalne, nekontrolisane misli da bi se bebi moglo nešto loše dogoditi
- Nemogućnost spavanja čak i kada postoji prilika za odmor
- Fizički simptomi poput ubrzanog rada srca, otežanog disanja i osjećaja pritiska u grudima
- Razdražljivost, napetost i stalna potreba za oprezom
- Sklonost stvaranju najgorih scenarija i očekivanje najnegativnijeg ishoda
- Izbjegavanje društvenih situacija radi zaštite bebe i sebe
- Poteškoće s koncentracijom i donošenjem odluka
Smjernice Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) iz 2022. godine, koje se odnose na uključivanje perinatalnog mentalnog zdravlja u usluge zdravstvene zaštite majke i djeteta, naglašavaju da su trudnoća i period nakon poroda među najosjetljivijim fazama za mentalno zdravlje žena. Također pokazuju da procjena mentalnog zdravlja u ovom periodu direktno poboljšava kvalitet zdravstvenih usluga. U međunarodnoj literaturi sve više se naglašava potreba za aktivnim praćenjem ne samo depresije, već i anksioznih poremećaja u postporođajnom periodu.
Zašto se javlja postporođajna anksioznost?
Hormonalne promjene koje se događaju u tijelu nakon poroda, posebno nagli pad nivoa estrogena i progesterona, mogu utjecati na hemiju mozga i doprinijeti pojavi simptoma anksioznosti. Međutim, postporođajna anksioznost se ne može objasniti samo hormonalnim promjenama; ona nastaje kao složeno stanje mentalnog zdravlja koje je rezultat međudjelovanja bioloških, psiholoških i društvenih faktora.
Faktori rizika uključuju:
- Prethodnu anksioznost ili historiju paničnih napada
- Stres ili traumu doživljenu tokom trudnoće
- Teško ili komplikovano iskustvo poroda
- Nedostatak društvene podrške i osjećaj usamljenosti
- Brigu o više beba
- Prijevremeni porod ili zdravstvene probleme kod bebe
- Nedostatak sna
Američki koledž opstetričara i ginekologa (ACOG) preporučuje redovno praćenje mentalnog zdravlja roditelja u postporođajnom periodu, počevši od prve kontrole nakon poroda.
Da li su postporođajna anksioznost i postporođajna depresija isto?
Anksioznost i postporođajnu depresiju, koje su česte kod majki nakon poroda, često je teško razlikovati. Iako se ova dva stanja mogu međusobno zamijeniti, postoje određene razlike. Postporođajna depresija se uglavnom ispoljava kroz duboku tugu, beznađe i poteškoće u povezivanju s bebom, dok je glavni simptom postporođajnog anksioznog poremećaja pretjerana zabrinutost i strah. Oba stanja se mogu javiti istovremeno; istraživanja pokazuju da više od polovine žena kojima je dijagnosticirana postporođajna depresija istovremeno ima i simptome anksioznosti.
Međutim, postporođajna depresija se u početku može zamijeniti s postporođajnom tugom (baby blues); razlika je u tome što su simptomi depresije intenzivniji, traju duže i imaju izraženiji utjecaj na svakodnevni život. Vremenom ovi simptomi mogu negativno utjecati na sposobnost brige o bebi, obavljanja svakodnevnih obaveza i održavanja opće funkcionalnosti osobe.
Postporođajna tuga (baby blues) obično se javlja u prve dvije sedmice nakon poroda, kratko traje i prolazi sama od sebe. Međutim, ukoliko simptomi anksioznosti traju duže od dvije sedmice i dosegnu nivo koji narušava svakodnevno funkcionisanje, to može ukazivati na stanje poput porodne anksioznosti koje zahtijeva stručnu procjenu i podršku, zbog čega je važno obratiti se zdravstvenom radniku.
Uobičajene zablude i činjenice
"Briga je prirodan dio majčinstva, nema nikakvog problema." (Uobičajena zabluda)
Normalno je da svaka majka povremeno osjeća zabrinutost. Međutim, kada zabrinutost zauzima veći dio dana, negativno utiče na san i svakodnevni život, ona više nije samo uobičajena briga, već može ukazivati na anksioznost kliničkog nivoa. (Činjenica)
"postporođajna anksioznost javlja se samo kod majki." (Uobičajena zabluda)
Novi očevi, istospolni parovi i usvojitelji također mogu doživjeti postporođajnu anksioznost. Istraživanja pokazuju da približno 10% novih očeva doživljava anksioznost kliničkog nivoa tokom postporođajnog perioda. (Činjenica)
"Ovi simptomi će sami proći, nije potrebno uzimati terapiju." (Uobičajena zabluda)
Blagi simptomi mogu se kontrolisati uz podršku i promjene životnih navika. Međutim, kod umjerene do teške anksioznosti psihoterapija i, kada je potrebno, terapija lijekovima mogu biti veoma učinkovite; posebno postoje opcije koje su kompatibilne s dojenjem. Odgađanje liječenja može produžiti proces oporavka. (Činjenica)
"Ako kažem svoje brige, oduzet će mi dijete." (Uobičajena zabluda)
Ovaj strah jedan je od najvećih razloga zbog kojih majke izbjegavaju tražiti pomoć. Međutim, zdravstveni radnici su tu da pruže podršku majkama koje traže pomoć; ovakve informacije dio su uobičajene medicinske procjene i same po sebi ne dovode do bilo kakvih pravnih postupaka. (Činjenica)
"postporođajna anksioznost znači da sam loša majka." (Uobičajena zabluda)
Naprotiv, ovako duboka zabrinutost za bebu može biti odraz snažne povezanosti i brige prema djetetu. Anksioznost nije mana karaktera, već zdravstveno stanje koje pokreću biološki i psihosocijalni faktori. (Činjenica)
Kako se liječi postporođajna anksioznost?
Osnovni pristup u liječenju porodne anksioznosti planira se prema težini simptoma i potrebama osobe. Kod blagih i umjerenih simptoma psihoterapija, posebno metode poput kognitivno-bihevioralne terapije, može biti učinkovita u razvijanju sposobnosti suočavanja s anksioznošću. Kod težih slučajeva, uz procjenu ljekara, može se razmotriti terapija lijekovima. Tokom procesa liječenja psihoterapija i terapija lijekovima mogu se primjenjivati zajedno; uz odgovarajuću podršku moguće je postići značajno poboljšanje simptoma porodne anksioznosti.
Psihoterapija
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) metoda je liječenja porodne anksioznosti koja ima najjače dokaze o učinkovitosti. Cilj joj je prepoznavanje i mijenjanje negativnih obrazaca razmišljanja.
Terapija lijekovima
Kada je potrebno, pod nadzorom psihijatra mogu se koristiti lijekovi iz grupe SSRI. Većina ovih lijekova kompatibilna je s dojenjem, ali odluku o njihovoj primjeni uvijek treba individualno procijeniti ljekar.
Grupe podrške
Druženje s majkama koje prolaze kroz slična iskustva može smanjiti osjećaj usamljenosti i podržati proces oporavka. Traženje pomoći od porodice ili prijatelja, kao i podrška u kućnim poslovima ili brizi o bebi, može smanjiti teret odgovornosti, pomoći u odmoru i omogućiti vrijeme za sebe. Ovakva društvena podrška može pozitivno utjecati i na proces suočavanja s anksioznošću nakon poroda.
Promjene životnih navika
Dovoljno sna (koliko god je moguće), redovna fizička aktivnost, jačanje mreže društvene podrške i ograničavanje unosa kofeina mogu pomoći u ublažavanju simptoma.
Kada se obratiti ljekaru, a kada hitnoj službi?
Obratite se porodičnom ljekaru ili ginekologu:
- Ako simptomi traju duže od dvije sedmice
- Ako je svakodnevni život i briga o bebi otežana
- Ako problemi sa spavanjem postanu dugotrajni
- Ako se zabrinutost i anksioznost postepeno pojačavaju
- Ako doživljavate napade panike
- Ako su izražene opsesivne misli ili kompulzivna ponašanja
- Ako ste ranije imali historiju mentalnih poremećaja
Obratite se hitnoj službi:
- Ako imate misli o povređivanju sebe ili bebe
- Ako osjećate da ste izgubili kontakt sa stvarnošću (halucinacije, zablude)
- Ako ste potpuno prestali jesti i piti.
