Koji su simptomi nedostatka željeza kod djece? Dijagnoza i liječenje nedostatka željeza kod djece

Anemija je važan javnozdravstveni problem koji se često javlja u dječijoj dobi. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), približno 40% djece predškolskog uzrasta pati od anemije uzrokovane nedostatkom željeza. Ovo stanje nije ograničeno samo na malokrvnost, već može ostaviti dugoročne negativne posljedice na kognitivni razvoj, funkciju imunološkog sistema i fizički rast. Nedostatak željeza u djetinjstvu i adolescenciji najčešće je povezan s nedovoljnim ili neuravnoteženim načinom ishrane. Posebno u periodu dojenaštva, nemogućnost zadovoljavanja povećanih potreba za željezom može dovesti do smanjenja zaliha željeza u organizmu i razvoja anemije.

Zašto je nedostatak željeza kod djece toliko važan?

Željezo je mineral neophodan za stvaranje hemoglobina, mijelinizaciju mozga i funkciju ćelija imunološkog sistema. Nedovoljan unos željeza u početku dovodi do smanjenja zaliha željeza u organizmu, a s vremenom dolazi do poremećaja stvaranja eritrocita i razvoja anemije uzrokovane nedostatkom željeza.

Ako se nedostatak željeza ne prepozna i ne liječi na vrijeme, može negativno uticati na kognitivni i neurološki razvoj djece, a u pojedinim slučajevima posljedice mogu biti trajne. Zbog toga su rano otkrivanje, prepoznavanje rizičnih grupa i pravovremena intervencija od velikog značaja.

Glavni faktori rizika uključuju: nedovoljan unos željeza samo putem majčinog mlijeka u periodu kada potrebe rastu, rani prelazak na kravlje mlijeko, nedovoljan unos mesa i drugih namirnica bogatih željezom, prijevremeni porod i niska porođajna težina.

Kako prepoznati simptome nedostatka željeza kod djece?

Simptomi nedostatka željeza kod djece mogu uključivati umor, brzo zamaranje, blijedu kožu, gubitak apetita, razdražljivost, poteškoće s pažnjom i koncentracijom, vrtoglavicu, glavobolju te slabiji uspjeh u školi. Kod mlađe djece mogu se javiti i zastoj u rastu i razvoju, promjene u ponašanju te učestale infekcije. Kod neke djece nedostatak željeza može biti otkriven tek tokom rutinskih laboratorijskih pretraga, bez izraženih simptoma. Budući da se simptomi razvijaju postepeno i neprimjetno, roditelji ih često ne prepoznaju na vrijeme. Najčešći znakovi su:

• Blijeda koža, usne i očne spojnice (konjunktive)
• Umor i slabost te primjetno smanjena želja za igrom
• Gubitak apetita ili želja za konzumiranjem neuobičajenih supstanci (pika), poput zemlje, gline ili leda
• Smanjena koncentracija, poteškoće u učenju i slabiji školski uspjeh
• Česte infekcije
• Razdražljivost i plačljivost

Važna napomena: Čak i kada je vrijednost hemoglobina u granicama normale, zalihe željeza mogu biti iscrpljene. Zbog toga je, osim kompletne krvne slike, potrebno procijeniti i vrijednosti feritina i saturacije transferina.

Dijagnostički postupak: Koje se pretrage rade?

Dijagnoza anemije uzrokovane nedostatkom željeza postavlja se na osnovu kliničke slike i laboratorijskih nalaza. U dijagnostičkom postupku koriste se sljedeće pretrage:

Kompletna krvna slika

Može pokazati sniženu vrijednost hemoglobina, smanjen volumen eritrocita (niski MCV, mikrocitoza) te smanjenu količinu hemoglobina u eritrocitima (niski MCH).

Serumski feritin

Najpouzdaniji je pokazatelj zaliha željeza u organizmu. Vrijednosti ispod 12 ng/mL smatraju se patološkim.

Serumsko željezo i ukupni kapacitet vezanja željeza (TIBC)

Zajedno se procjenjuju radi procjene metabolizma željeza.

Saturacija transferina

Vrijednosti niže od 16% snažno ukazuju na nedostatak željeza.

Periferni razmaz krvi

Mikroskopskim pregledom mogu se uočiti hipohromni (blijedi) i mikrocitni (manji) eritrociti.

Važno je imati na umu da je feritin istovremeno i protein akutne faze, zbog čega njegove vrijednosti mogu biti povišene tokom infekcija. Ljekar ovu činjenicu mora uzeti u obzir prilikom tumačenja nalaza.

Liječenje: Kako i koliko dugo treba uzimati preparate željeza?

Prema smjernicama Američke akademije za pedijatriju (AAP) i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), doza željeza određuje se prema uzrastu i kliničkom stanju djeteta, a najčešće iznosi 3–6 mg/kg/dan elementarnog željeza. Liječenje se obično nastavlja najmanje 2–3 mjeseca nakon normalizacije hemoglobina, kako bi se obnovile zalihe željeza.

Preparat željeza preporučuje se uzimati natašte uz namirnice bogate vitaminom C (npr. sok od narandže), jer to povećava njegovu apsorpciju. Mlijeko i čaj značajno smanjuju apsorpciju željeza, zbog čega ih nije preporučljivo konzumirati u vrijeme uzimanja lijeka. Kontrola retikulocita 2–4 sedmice nakon početka terapije predstavlja rani pokazatelj uspješnosti liječenja.

Prevencija ishranom: Koje su namirnice bogate željezom?

Prehrambeni izvori željeza i važnost pravilne apsorpcije Željezo koje unosimo hranom nalazi se u dva oblika: hem željezo i ne-hem željezo. Hem željezo prisutno je u namirnicama životinjskog porijekla, poput crvenog mesa, piletine, puretine i ribe. Budući da se bolje apsorbira u crijevima, organizam ga lakše iskorištava. Ne-hem željezo nalazi se u namirnicama biljnog porijekla, kao što su mahunarke, tamnozeleno lisnato povrće, tahini, pekmez, suho voće i žitarice obogaćene željezom. Međutim, apsorpcija ovog oblika željeza je manja i može biti pod utjecajem drugih namirnica koje se konzumiraju tokom obroka.

Kako bi se poboljšala apsorpcija željeza iz biljnih izvora, preporučuje se uz obroke konzumirati namirnice bogate vitaminom C. Narandža, mandarina, kivi, jagode, paradajz, paprika i limun mogu doprinijeti boljoj apsorpciji željeza u crijevima. S druge strane, čaj, kafa i namirnice s visokim sadržajem kalcija mogu smanjiti apsorpciju željeza ako se konzumiraju uz isti obrok. Zbog toga je posebno važno obratiti pažnju na ove navike kod djece koja imaju povećan rizik od nedostatka željeza.

Potrebe za željezom u dojenačkom periodu U dojenačkom periodu potrebe za željezom značajno rastu zbog brzog rasta i razvoja. Tokom prvih šest mjeseci života, bebe rođene na vrijeme i s dovoljnim zalihama željeza uglavnom zadovoljavaju svoje potrebe. Međutim, uvođenjem dohrane važno je u prehranu uključiti namirnice bogate željezom. U tom periodu dobar izbor su kašice s crvenim mesom, žumance, žitarice obogaćene željezom te kašice od mahunarki prilagođene uzrastu. Redovno uključivanje ovih namirnica u prehranu može doprinijeti smanjenju rizika od razvoja nedostatka željeza u djetinjstvu.

Prijevremeno rođene bebe i suplementacija željezom Prijevremeno rođene bebe imaju manje zalihe željeza pri rođenju, zbog čega su izložene većem riziku od razvoja nedostatka željeza. Iz tog razloga, prema procjeni pedijatra, kod ove djece se već u prvim mjesecima života može planirati preventivna suplementacija željezom. Doza i trajanje terapije određuju se individualno, uzimajući u obzir gestacijsku dob, porođajnu težinu, način ishrane i eventualna pridružena zdravstvena stanja djeteta.

Česte zablude i činjenice

„Ako dijete ima rumene obraze, nema anemiju.“ (Česta zabluda)

Boja kože sama po sebi nije pouzdan pokazatelj. Boja očnih spojnica, noktiju i dlanova daje tačnije informacije. (Činjenica)

„Nedostatak željeza javlja se samo kod djece koja imaju anemiju.“ (Česta zabluda)

Zalihe željeza mogu biti iscrpljene mnogo prije nego što se razvije anemija, a već tada mogu nastati kognitivne i ponašajne promjene. (Činjenica)

„Beba koja doji ne može imati nedostatak željeza.“ (Česta zabluda)

Majčino mlijeko sadrži manje željeza, ali se ono dobro apsorbira. Ipak, nakon četvrtog do šestog mjeseca samo majčino mlijeko više nije dovoljno te je potrebno uvesti dohranu. (Činjenica)

„Dijete će se odmah oporaviti nakon uzimanja sirupa željeza.“ (Česta zabluda)

Čak i kada se hemoglobin normalizira, obnova zaliha željeza traje mjesecima. Prerani prekid terapije može dovesti do ponovne pojave nedostatka željeza. (Činjenica)

„Djeca koja se dobro hrane ne mogu imati nedostatak željeza.“ (Česta zabluda)

Tokom perioda ubrzanog rasta, naročito u ranom djetinjstvu i adolescenciji, potrebe za željezom mogu biti veće od količine unesene hranom, pa može biti potrebna dodatna suplementacija. (Činjenica)

Kada se obratiti ljekaru, a kada otići u hitnu službu?

Situacije u kojima se treba obratiti porodičnom ljekaru ili specijalisti pedijatrije:

• Ako blijedilo, umor ili poteškoće u učenju traju duže od dvije sedmice
• Ako se primijete značajne promjene u prehrambenim navikama ili pika ponašanje
• Radi rutinskog skrininga kod djece iz rizičnih grupa (prijevremeno rođena djeca, djeca s niskom porođajnom težinom ili djeca koja se jednolično hrane)
• Ako se simptomi ne povlače uprkos terapiji željezom

Situacije u kojima je potrebno otići u hitnu službu:

• Izraženo blijedilo uz ubrzano disanje ili lupanje srca
• Gubitak svijesti ili promjene svijesti
• Izražena slabost zbog koje dijete ne može stajati
• Djeca za koju je poznato da imaju vrijednost hemoglobina ispod 7 g/dL i kod kojih je došlo do naglog pogoršanja stanja