Drhtanje ruku predstavlja simptom koji karakterišu nekontrolisani i ponavljajući pokreti jedne ili obje ruke nastali usljed nevoljnih, ritmičkih kontrakcija mišića. Uglavnom se dijeli u dvije kategorije: akcioni tremor (javlja se prilikom korištenja ruku) i tremor u mirovanju (javlja se kada su ruke potpuno opuštene i nepomične). Iako drhtanje ruku često može biti privremeno i bezopasno, u pojedinim slučajevima može predstavljati i prvi znak osnovnog neurološkog oboljenja. Smjernice Američke akademije za neurologiju za procjenu tremora naglašavaju da je pravilna klasifikacija uzroka drhtanja od ključnog značaja za planiranje odgovarajućeg liječenja.
Koji su najčešći uzroci drhtanja ruku?
Drhtanje nastaje zbog ritmičkih pokreta mišića koje osoba ne može svjesno kontrolisati. Uzrok je poremećaj u prenošenju signala između mozga, nerava i mišića. Ovi pokreti mogu biti vrlo blagi i gotovo neprimjetni ili izraženiji i jasno uočljivi. Najčešće su zahvaćene ruke, ali drhtanje se može javiti i na rukama, nogama, glavi pa čak i glasu.
- Ne javlja se svako drhtanje na isti način. Za medicinsku procjenu najvažnije je utvrditi u kojim okolnostima se ono pojavljuje.
- Tremor u mirovanju najčešće se javlja kada je tijelo opušteno, na primjer kada ruke miruju. Njegova karakteristična osobina je da se drhtanje smanjuje tokom aktivnog pokreta.
- Akcioni tremor javlja se tokom izvođenja namjernih pokreta, poput pisanja, hvatanja ili držanja predmeta.
- Postoji i posturalni tremor, koji postaje vidljiv kada se ruke ili nadlaktice aktivno drže u određenom položaju.
- Drhtanje ruku može biti posljedica širokog spektra uzroka – od bezazlenih svakodnevnih navika do određenih zdravstvenih stanja. Samo po sebi ne znači nužno prisustvo neurološke bolesti.
Privremeno drhtanje može nastati zbog:
- Stresa ili intenzivne emocionalne napetosti
- Nedostatka sna
- Velikog fizičkog napora
- Pretjeranog unosa kofeina ili nikotina
- Niskog nivoa šećera u krvi
U ovim slučajevima drhtanje obično nestaje kada se ukloni uzrok ili smanji napetost.
Jedan od najčešćih oblika jeste esencijalni tremor. Ovo sporo napredujuće drhtanje posebno je izraženo tokom pokreta. U većini slučajeva zahvata obje ruke, a jednostavne aktivnosti poput pijenja ili pisanja mogu postati otežane. Kod nekih osoba javlja se i drhtanje glave ili glasa. Esencijalni tremor može biti nasljedan i najčešće se razvija postepeno tokom godina.
Drhtanje se može javiti i u sklopu neuroloških oboljenja. Posebno je poznat tremor povezan s Parkinsonovom bolešću. Njegova karakteristika je tremor u mirovanju koji obično počinje na jednoj strani tijela. Često su prisutni i drugi simptomi poput usporenih pokreta, ukočenosti mišića ili promjena u držanju tijela.
I druga oboljenja nervnog sistema, uključujući multiplu sklerozu ili poremećaje koji zahvataju određene dijelove mozga, mogu biti povezana s pojavom tremora.
Pojedine supstance sadržane u lijekovima također mogu izazvati ili pogoršati drhtanje. Među njima su određeni lijekovi za astmu, antidepresivi i lijekovi koji djeluju na nervni sistem.
Metabolički poremećaji, poput bolesti štitne žlijezde, mogu dovesti do unutrašnjeg nemira i finog drhtanja. Osim toga, bolesti jetre ili bubrega također mogu doprinijeti razvoju neuroloških simptoma.
Vrste drhtanja ruku i njihove karakteristike
Drhtanje ruku može se klinički podijeliti na nekoliko oblika:
Tremor u mirovanju
Javlja se kada je ruka potpuno opuštena i miruje, a smanjuje se tokom pokreta; karakterističan je za Parkinsonovu bolest.
Akcioni tremor
Postaje izražen tokom izvođenja pokreta, poput pisanja ili držanja čaše; karakterističan je za esencijalni tremor.
Posturalni tremor
Javlja se kada se ruka ili nadlaktica drže u određenom položaju.
Intencioni tremor
Njegov intenzitet raste kako se ruka približava cilju pokreta i najčešće se javlja kod poremećaja malog mozga.
Razlikovanje ovih oblika pomaže ljekaru u određivanju odgovarajuće specijalističke obrade i potrebnih dijagnostičkih pretraga.
Dijagnostika i liječenje drhtanja ruku
Tokom dijagnostičkog procesa ljekar najprije uzima detaljnu anamnezu i obavlja neurološki pregled. Procjenjuje se da li se tremor javlja u mirovanju ili tokom pokreta, koji dijelovi tijela su zahvaćeni te postoji li porodična anamneza sličnih tegoba. Po potrebi se mogu uraditi testovi funkcije štitne žlijezde, mjerenje nivoa šećera u krvi, kao i snimanje mozga. U liječenju esencijalnog tremora među lijekovima prvog izbora nalaze se beta-blokatori poput propranolola i primidon. Smjernice Američke akademije za neurologiju navode da se kod teških slučajeva koji ne reaguju na lijekove mogu razmotriti interventne metode poput duboke moždane stimulacije ili terapije fokusiranim ultrazvukom. Kod tremora povezanog s Parkinsonovom bolešću u prvi plan dolaze dopaminergični lijekovi, a plan liječenja određuje neurolog s iskustvom u liječenju poremećaja pokreta.
Česte zablude i činjenice
„Drhtanje ruku uvijek je znak Parkinsonove bolesti.“ (Česta zabluda)
Kod mnogih osoba s Parkinsonovom bolešću drhtanje se uopće ne javlja, a drhtanje ruku mnogo češće nastaje zbog drugih stanja, poput esencijalnog tremora. (Činjenica)
„Drhtanje se javlja samo kod starijih osoba.“ (Česta zabluda)
Iako je češće kod starije populacije, drhtanje nije problem isključivo starijih osoba. Esencijalni tremor može se javiti kod djece, adolescenata i mlađih odraslih osoba. (Činjenica)
„Blago drhtanje ruku uvijek je bezazleno i nije potrebno ići ljekaru.“ (Česta zabluda)
Mnoga blaga drhtanja (fiziološki tremor) zaista jesu bezopasna, ali ako se s vremenom pogoršavaju ili počnu ometati svakodnevne aktivnosti poput pisanja ili hranjenja, potrebno je obaviti medicinsku procjenu. (Činjenica)
„Drhtanje ruku povezano je isključivo sa stresom i ne može imati fizički uzrok.“ (Česta zabluda)
Stres i anksioznost mogu privremeno izazvati ili pogoršati drhtanje ruku, ali nisu jedini uzrok. Brojna fizička stanja, uključujući poremećaje štitne žlijezde, nuspojave lijekova ili neurološke bolesti, također mogu dovesti do tremora. (Činjenica)
„Esencijalni tremor se ne može liječiti.“ (Česta zabluda)
Iako ne postoji potpuno izlječenje esencijalnog tremora, mogućnosti liječenja su vrlo dobre. Cilj terapije nije potpuno ukloniti drhtanje, već ga značajno smanjiti kako bi svakodnevne aktivnosti poput jela, pisanja ili oblačenja bile što lakše. Kombinacijom lijekova, promjena životnih navika i, u težim slučajevima, interventnih metoda, drhtanje se može uspješno držati pod kontrolom. (Činjenica)
Kada se obratiti ljekaru, a kada hitnoj službi?
Ako se drhtanje ruku pogoršava tokom nekoliko sedmica ili mjeseci, počinje otežavati svakodnevne aktivnosti (pisanje, držanje čaše ili zakopčavanje dugmadi) ili je praćeno drugim simptomima poput poremećaja hoda, gubitka ravnoteže ili promjena u govoru, preporučuje se pregled kod neurologa. Ako su uz drhtanje prisutni lupanje srca, gubitak tjelesne težine ili pojačano znojenje, može biti potrebna i procjena endokrinologa jer ovi simptomi mogu ukazivati na poremećaj funkcije štitne žlijezde. Ako postoji sumnja da je drhtanje povezano s lijekovima koje koristite, potrebno je razgovarati s ljekarom koji je propisao terapiju.
Situacije koje zahtijevaju hitan odlazak u hitnu službu:
- Ako je drhtanje praćeno iznenadno nastalom slabošću jedne strane tijela, asimetrijom lica, poremećajem govora ili promjenama svijesti.
- Ovi simptomi mogu ukazivati na hitno neurološko stanje, poput moždanog udara. Također, ako se tokom prestanka konzumacije alkohola javi izraženo drhtanje praćeno znojenjem, uznemirenošću ili halucinacijama, potrebno je odmah potražiti hitnu medicinsku pomoć.
