Terapija disanjem, koja se u medicinskoj literaturi naziva i „vježbe disanja“ ili „respiratorna rehabilitacija“, podrazumijeva tehnike disanja koje imaju za cilj usmjeravanje pažnje na disanje i njegovu pravilnu kontrolu. Već dugi niz godina istočnjačke medicinske prakse, uključujući ajurvedu i tradicionalnu kinesku medicinu, koriste tehnike disanja za smirivanje tijela i uma. Terapija disanjem predstavlja pristup koji obuhvata svjesne tehnike disanja i ima široku primjenu – od upravljanja stresom u svakodnevnom životu do rehabilitacije hroničnih plućnih bolesti. Posebno je dio suportivnih terapijskih protokola kod bolesti disajnih puteva poput hronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB) i astme.
Kako se provodi terapija disanjem i koje se tehnike koriste?
Vježbe disanja prvenstveno imaju za cilj efikasnu upotrebu dijafragme. Kod dijafragmalnog disanja, osoba duboko i polako udiše koristeći trbuh umjesto grudnog koša. Ova metoda posebno pomaže osobama s KOPB-om u smanjenju osjećaja nedostatka zraka. Druga često korištena tehnika je disanje kroz stisnute usne (pursed-lip breathing), pri kojem se zrak polako izdiše kroz blago stisnute usne. Ova tehnika sprječava prerano zatvaranje disajnih puteva i smanjuje zadržavanje zraka u plućima. Njena učinkovitost potvrđena je u aktuelnim smjernicama Globalne inicijative za hroničnu opstruktivnu plućnu bolest (GOLD), gdje se navodi kao jedna od osnovnih komponenti programa respiratorne rehabilitacije.
Kod kojih bolesti i stanja se preporučuje terapija disanjem?
Vježbe disanja najčešće se primjenjuju kod hroničnih bolesti disajnih puteva poput KOPB-a i astme, kao i u poboljšanju funkcije pluća nakon operativnih zahvata. Smjernice Turskog torakalnog društva za respiratornu rehabilitaciju navode da ove vježbe predstavljaju suportivnu terapiju s visokim nivoom dokaza za povećanje kapaciteta za fizičku aktivnost i smanjenje osjećaja nedostatka zraka. Osim toga, terapija disanjem široko se koristi u upravljanju anksioznošću i stresom. Istraživanja iz oblasti psihologije pokazuju da sporo i kontrolisano disanje ima umirujući učinak na autonomni nervni sistem. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) također među metodama za smanjenje stresa koje podržavaju mentalno zdravlje navodi tehnike opuštanja zasnovane na disanju.
Jednostavne vježbe disanja koje se mogu raditi kod kuće
Osobe koje imaju blagi osjećaj nedostatka zraka ili žele primjenjivati terapiju disanjem radi upravljanja stresom mogu vježbati dijafragmalno disanje u ležećem ili sjedećem položaju, tako što će jednu ruku staviti na grudni koš, a drugu na stomak, duboko udahnuti kroz nos i polako izdahnuti kroz usta. Preporučuje se izvođenje ove vježbe nekoliko puta dnevno, u trajanju od 5 do 10 minuta po sesiji. Međutim, osobe koje imaju osnovnu bolest pluća ili srca trebale bi ove vježbe provoditi prema programu koji je planirao specijalista pulmolog ili fizioterapeut, kako bi se osigurala sigurnost i maksimalna učinkovitost.
Česte zablude i činjenice
„Terapija disanjem sama po sebi liječi astmu ili KOPB.“ (Česta zabluda)
Vježbe disanja i terapija disanjem ne smatraju se samostalnim načinom liječenja astme ili KOPB-a, ali predstavljaju veoma korisnu dopunsku metodu koja podržava medicinsko liječenje. (Činjenica)
„Duboko disanje u svakoj situaciji povećava kapacitet pluća.“ (Česta zabluda)
Učinak dubokog disanja zavisi od okruženja i zdravstvenog stanja osobe. U nekim akutnim stanjima otežanog disanja nekontrolisano duboko disanje može čak pogoršati simptome. (Činjenica)
„Terapija disanjem koristi se samo za stres ili anksioznost.“ (Česta zabluda)
Vježbe disanja predstavljaju snažan alat za regulaciju nervnog sistema i mogu pružiti koristi poput snižavanja krvnog pritiska, poboljšanja respiratorne funkcije, jačanja imunološke podrške i boljeg kvaliteta sna. Koriste ih i sportisti radi bržeg oporavka, kao i osobe koje žele poboljšati koncentraciju i pamćenje. Osim toga, imaju i kliničku primjenu kod hroničnih plućnih bolesti. (Činjenica)
„Terapija disanjem može se primjenjivati na isti način kod svih ljudi.“ (Česta zabluda)
Budući da promjena načina disanja direktno utiče na hemijski sastav krvi i aktivnost nervnog sistema, odgovarajuća tehnika u potpunosti zavisi od fizičkog zdravlja, mentalnog stanja i nivoa iskustva svake osobe. (Činjenica)
„Terapija disanjem daje brze rezultate.“ (Česta zabluda)
Istraživanja pokazuju da već samo pet minuta kontrolisanog disanja dnevno može trenutno poboljšati raspoloženje, smanjiti anksioznost i fiziološku napetost. Iako može pružiti brzo olakšanje nervnom sistemu, dugoročne terapijske promjene ipak zahtijevaju redovnu primjenu. (Činjenica)
Kada se obratiti ljekaru, a kada hitnoj službi?
Iako je terapija disanjem općenito sigurna suportivna metoda, pojedini simptomi zahtijevaju medicinsku procjenu. U slučaju iznenadno nastalog, izraženog nedostatka zraka koji se ne smanjuje vježbama disanja, otežanog disanja praćenog bolom u grudima, plavičaste boje usana ili vrhova prstiju te poremećaja svijesti, potrebno je bez odlaganja javiti se u hitnu službu. Osobe koje imaju hronični kašalj, otežano disanje pri naporu ili zviždanje u grudima trebaju se obratiti specijalisti za plućne bolesti (pulmologiji). Osobe koje osjećaju nedostatak zraka povezan sa stresom ili anksioznošću i smatraju da to utiče na njihov svakodnevni život mogu potražiti pomoć na odjelu psihijatrije ili psihologije. Pacijenti kojima je nakon operativnog zahvata potrebna respiratorna rehabilitacija trebaju se javiti na odjel fizikalne medicine i rehabilitacije.
