Upala vanjskog uha, u medicinskoj literaturi poznata kao otitis externa, predstavlja upalu vanjskog slušnog kanala koji se proteže od ušne školjke do bubne opne. Najčešće je uzrokovana bakterijama Pseudomonas aeruginosa ili Staphylococcus aureus. Budući da se posebno često javlja tokom ljetnih mjeseci i kod plivača, poznata je i kao „plivačko uho“. Ponekad, naročito kod osoba koje su prethodno koristile antibiotike zbog bakterijske infekcije, može biti uzrokovana i gljivičnom infekcijom. Međutim, svako stanje koje iritira kožu slušnog kanala ili izaziva alergijsku reakciju može dovesti do razvoja upale vanjskog uha. Simptomi poput bola u uhu, iscjetka i smanjenog sluha mogu značajno narušiti kvalitet života. Velika većina slučajeva upale vanjskog uha uspješno se izliječi uz pravovremenu dijagnozu i odgovarajuće liječenje.
Uzroci upale vanjskog uha
Upalu vanjskog uha uzrokuju bakterije ili gljivice, a vanjski dio uha može se inficirati, iako se uzrok ne može uvijek jasno utvrditi. Mogući uzroci uključuju:
- Ulazak vode, šampona ili sapuna u uho može nadražiti kožu.
- Oštećenje kože slušnog kanala (usljed korištenja štapića za uši, češanja ili umetanja predmeta u uho) može dovesti do upale i infekcije.
- Tokom plivanja voda može ući u slušni kanal. Zbog toga se ovo stanje naziva i „plivačko uho“. Stajaća voda predstavlja pogodno okruženje za razmnožavanje bakterija i gljivica te može uzrokovati infekciju.
- Toplo i vlažno vrijeme povećava vjerovatnoću razvoja upale u slušnom kanalu.
- Kožne bolesti poput ekcema ili psorijaze povećavaju rizik od problema u slušnom kanalu.
- Prekomjerno nakupljanje ušnog voska može izazvati iritaciju ili zadržavanje vode iza voska, što pogoduje nastanku infekcije.
Akutna (iznenadna) upala vanjskog uha obično prolazi za otprilike sedmicu dana. Upala može biti i hronična (dugotrajna). To se najčešće događa kada osnovni uzrok, poput ekcema, i dalje postoji čak i nakon liječenja infekcije.
Faktori rizika
Glavni faktori koji povećavaju sklonost razvoju upale vanjskog uha su:
- Često plivanje ili ronjenje
- Navika čišćenja ušiju pamučnim štapićima
- Dijabetes i oslabljen imunitet
- Korištenje slušnog aparata
- Uzak ili zakrivljen slušni kanal
- Topli i vlažni klimatski uslovi
- Ranije operacije uha
- Hronične kožne bolesti poput ekcema ili psorijaze
Simptomi i klinička slika
Najizraženiji i najraniji simptom upale vanjskog uha jeste bol u uhu. Bol se značajno pojačava pri dodiru ili povlačenju ušne školjke, tokom žvakanja ili kada se legne na zahvaćenu stranu. Kako bolest napreduje, bol može postati intenzivniji i širiti se prema glavi i vratu.
Ostali simptomi uključuju:
- Svrbež
- Iscjedak iz uha
- Gubitak sluha (ako je otok dovoljno velik da zatvori slušni kanal)
- Bol u vilici
- Nelagodu pri žvakanju ili pomicanju vilice tokom govora
- Osjećaj punoće u uhu
- Crvenilo ili otok slušnog kanala
- U uznapredovalim slučajevima povećanje limfnih čvorova i povišena tjelesna temperatura
Dijagnostički postupak
Dijagnoza upale vanjskog uha u najvećem broju slučajeva postavlja se pregledom kod specijaliste otorinolaringologije, koji otoskopom pregleda slušni kanal kako bi utvrdio prisustvo crvenila, otoka i sekreta. Kod slučajeva koji ne reagiraju na liječenje ili se često ponavljaju, uzima se bris slušnog kanala za mikrobiološku kulturu kako bi se utvrdio uzročnik i odabrao odgovarajući antibiotik. Ako postoji sumnja na nekrotizirajući otitis externa, radi procjene zahvaćenosti kostiju i mekih tkiva mogu se koristiti kompjuterizirana tomografija (CT) ili magnetna rezonanca (MR).
Pristupi liječenju
Osnovni ciljevi liječenja upale vanjskog uha su ublažavanje bola, uklanjanje infekcije i obnova zaštitne barijere slušnog kanala.
Kod blagih i umjereno teških bakterijskih oblika otitisa eksterna, prva linija liječenja su lokalne antibiotske kapi, a po potrebi i kombinacija s kortikosteroidima. Preparati koji sadrže ciprofloksacin, ofloksacin ili neomicin često se koriste u terapiji.
Da bi lokalna terapija bila djelotvorna, lijek mora ostvariti dobar kontakt sa slušnim kanalom. Zbog toga čišćenje slušnog kanala koje obavlja ljekar značajno doprinosi uspješnosti liječenja.
Ako je slušni kanal izrazito sužen zbog otoka, specijalista ORL može postaviti ušni fitilj kako bi omogućio da lijek dopre do dubljih dijelova kanala.
Paracetamol ili nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) mogu se koristiti za ublažavanje bola. Kod jakih bolova mogu biti potrebni snažniji analgetici.
Ako se infekcija proširila na okolna tkiva ili je praćena povišenom temperaturom, odnosno kod osoba s oslabljenim imunitetom, potrebno je liječenje oralnim ili intravenskim antibioticima.
Kod gljivičnih infekcija koriste se lokalni antimikotici. Budući da antibiotske kapi nisu djelotvorne protiv gljivičnih infekcija, pravilno utvrđivanje uzročnika od presudne je važnosti za uspješno liječenje.
Vrlo je važno održavati uši suhim i spriječiti dodatne povrede slušnog kanala. Time se omogućava oporavak oštećene kože i obnavljanje njene prirodne zaštitne, vodootporne i blago kisele barijere, što pomaže u sprečavanju novih infekcija.
Česte zablude i činjenice
„Uši treba čistiti pamučnim štapićima jer je to higijenski.“ (Česta zabluda)
Slušni kanal ima sposobnost samostalnog čišćenja, a ušni vosak je sastavni dio tog procesa. Umetanje štapića u slušni kanal gura vosak dublje i povećava rizik od infekcije. Zato nije tačno da je čišćenje ušiju pamučnim štapićima higijenska navika. (Činjenica)
„Upala vanjskog uha i upala srednjeg uha su ista bolest.“ (Česta zabluda)
Ne. Upala vanjskog uha (otitis externa) i upala srednjeg uha (otitis media) nisu isto oboljenje. Upala vanjskog uha zahvata slušni kanal između ušne školjke i bubne opne, dok se upala srednjeg uha razvija iza bubne opne. (Činjenica)
„Ako voda ne uđe u uho, ne može doći do upale vanjskog uha.“ (Česta zabluda)
Upala vanjskog uha nastaje kada se naruši prirodna zaštitna, voštana i blago kisela sredina slušnog kanala, što omogućava razmnožavanje bakterija ili gljivica. Voda je najčešći okidač, ali nije jedini uzrok. Povrede, alergije, hronične kožne bolesti i dijabetes također mogu izazvati upalu čak i bez kontakta s vodom. (Činjenica)
„Kada bol prestane, terapiju se može prekinuti.“ (Česta zabluda)
Prekid liječenja upale vanjskog uha čim bol nestane, prije nego što se iskoristi propisana terapija, može dovesti do ponovnog razmnožavanja bakterija, povratka infekcije i njenog težeg toka. (Činjenica)
„Svaki bol u uhu je upala vanjskog uha i nije potreban pregled.“ (Česta zabluda)
Iako je upala vanjskog uha čest uzrok bola u uhu, nisu svi bolovi posljedica ovog oboljenja. Za utvrđivanje uzroka i odgovarajućeg liječenja najčešće je potreban ljekarski pregled. (Činjenica)
Kada se obratiti ljekaru, a kada hitnoj službi?
Obratite se specijalisti otorinolaringologije ili porodičnom ljekaru ako imate:
- Bol u uhu, svrbež ili iscjedak koji traje duže od nekoliko dana
- Osjećaj punoće u uhu praćen slabljenjem sluha
- Izostanak poboljšanja uprkos prethodno započetom liječenju
- Ponavljajuće tegobe kod osoba koje koriste slušni aparat
- Dugotrajne tegobe s uhom nakon plivanja
Hitno se javite u službu hitne medicinske pomoći ako se jave:
- Visoka tjelesna temperatura i jak bol u uhu
- Otok i crvenilo koji se brzo šire oko uha
- Znakovi paralize lica, poput spuštenog ugla usana ili nemogućnosti zatvaranja očnog kapka
- Bol u uhu i iscjedak kod osoba s dijabetesom ili oslabljenim imunitetom
- Bol i otok iza uha
- Jak bol u uhu praćen vrtoglavicom i poremećajem ravnotež
