Hernija na želucu, u medicinskoj literaturi poznata kao hijatalna hernija, predstavlja anatomsko stanje u kojem se gornji dio želuca kroz oslabljeni otvor na dijafragmi (mišiću koji razdvaja grudnu i trbušnu šupljinu) pomiče prema grudnoj šupljini. Među etiološkim faktorima nalaze se degeneracija vezivnog tkiva povezana sa starenjem, hronično povišen intraabdominalni pritisak, gojaznost, trudnoća i prethodne operacije abdomena. Hernija na želucu se često javlja kod osoba starijih od 50 godina i kod gojaznih osoba, ali se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi.
Šta je hernija na želucu i koje vrste postoje?
Hernija na želucu nastaje kada se dio želuca pomjeri prema gore, u grudnu šupljinu. Želudac se normalno nalazi potpuno ispod sloja mišića koji se naziva dijafragma. Dijafragma razdvaja grudnu šupljinu od trbušne regije. Na dijafragmi postoji otvor (hiatus) kroz koji prolazi jednjak, cijev koja prenosi hranu iz usta u želudac.
Hijatalne hernije dijele se na četiri tipa:
Tip 1 - Klizajuća hernija (sliding hiatal hernia)
Predstavlja više od 95% svih slučajeva. Gastroezofagealni spoj i gornji dio želuca pomjeraju se iznad hiatusa usljed povećanja intraabdominalnog pritiska, a vraćaju se na svoje mjesto kada se pritisak smanji. Snažno je povezana s gastroezofagealnom refluksnom bolešću (GERB).
Tip 2 - Paraezofagealna hernija
Ovaj tip je najrjeđi među hijatalnim hernijama. Gastroezofagealni spoj ostaje na svom normalnom mjestu, dok dio želuca prolazi pored hiatusa i ulazi u grudnu šupljinu.
Tip 3 - Mješovita hernija
Predstavlja kombinaciju tipa 1 i tipa 2. I gastroezofagealni spoj i fundus želuca pomjeraju se u grudnu šupljinu.
Tip 4 - Kompleksna hernija
Podrazumijeva hernijaciju želuca zajedno s drugim trbušnim organima, poput debelog crijeva, tankog crijeva ili slezene, u grudnu šupljinu. Ovo je najteži oblik.
Zašto nastaje hernija na želucu?
U nastanku hernije na želucu učestvuje više faktora. Najvažniji uzrok je slabljenje mišića i vezivnih struktura koje podupiru dijafragmu usljed starenja. Pored toga, nastanku hijatalne hernije doprinose i sljedeći faktori:
- Gojaznost i prekomjerna tjelesna težina
- Hronični kašalj, napinjanje ili zatvor
- Podizanje teškog tereta i fizičko naprezanje
- Trudnoća (posebno višestruke trudnoće)
- Pušenje
- Urođena slabost dijafragme
- Trauma trbušne regije ili prethodne operacije
- Starija životna dob (progresivno slabljenje dijafragmalnog mišića)
Koji su simptomi hernije na želucu?/
U većini slučajeva osobe s manjom hijatalnom hernijom nemaju nikakve simptome i stanje se otkriva slučajno tokom pretraga koje se rade zbog drugih zdravstvenih problema. Za razliku od drugih vrsta hernija, ne izaziva vidljivo ispupčenje na trbuhu. Simptomi se javljaju kod približno 9% pacijenata i uglavnom su povezani s refluksom kiseline.Među simptomima se mogu javiti:
- Žgaravica, bol u želucu ili grudima te otežano disanje, naročito nakon obroka
- Vraćanje manje količine hrane ili tečnosti prema ustima uz gorak ili kiseo okus
- Brz osjećaj sitosti nakon male količine hrane
- Neugodan zadah iz usta
- Često podrigivanje i osjećaj nadutosti
- Malaksalost i mučnina
- Poteškoće ili bol pri gutanju
- Hematemesis (povraćanje krvi) ili melena (crna stolica)
- Kašalj ili promuklost
Kod paraezofagealnih hernija može doći do razvoja ishemije zbog poremećaja protoka krvi u želucu. Ovo stanje predstavlja hitno medicinsko stanje i manifestuje se iznenadnim bolovima u trbuhu, mučninom, povraćanjem i otežanim gutanjem.
Kako se postavlja dijagnoza?
Za dijagnostiku hernije na želucu koristi se više metoda, a izbor zavisi od simptoma i kliničke sumnje.
Rendgenski snimak grudnog koša
Može pokazati prisustvo mide hernije.
Gornja endoskopija (ezofagogastroduodenoskopija – EGD)
Ovim pregledom se ispituje unutrašnja površina jednjaka, želuca i početnog dijela tankog crijeva (dvanaestopalačnog crijeva). Koristi se tanka osvijetljena cijev s kamerom na vrhu, koja se pod sedacijom uvodi kroz usta i grlo te prolazi do želuca i dvanaestopalačnog crijeva. Na taj način ljekar može direktno pregledati unutrašnjost ovih organa.
Gornji gastrointestinalni pregled (gastroskopija)
Tokom ovog pregleda procjenjuju se organi gornjeg dijela probavnog sistema. Pacijent guta tečnost koja sadrži barij, a koja oblaže unutrašnjost jednjaka, želuca i crijeva, omogućavajući njihovo prikazivanje na rendgenskom snimku.
Manometrija jednjaka
Ovom metodom procjenjuje se snaga mišića jednjaka. Može pomoći u otkrivanju refluksa ili poremećaja gutanja. Tanka cijev uvodi se kroz nosnicu do jednjaka kako bi se mjerio pritisak koji mišići jednjaka stvaraju u mirovanju i tokom gutanja.
Kompjuterizovana tomografija (CT)
Posebno se koristi kod velikih paraezofagealnih i kompleksnih hernija radi detaljnog prikaza anatomskih struktura prije operativnog zahvata.
24-satna pH-metrija
Koristi se za objektivno mjerenje refluksa kiseline i procjenu povezanosti između simptoma i izloženosti jednjaka želučanoj kiselini.
Pristupi liječenju
Ako ne uzrokuje tegobe, hijatalna hernija obično ne zahtijeva liječenje. Simptomi refluksa i nelagode mogu se ublažiti na sljedeće načine:
- Održavanjem zdrave tjelesne težine, konzumiranjem više manjih obroka tokom dana, izbjegavanjem obilnih obroka, podizanjem uzglavlja kreveta, izbjegavanjem ležanja odmah nakon jela i prestankom pušenja.
- Izbjegavanjem hrane i pića koja potiču simptome, poput začinjene i kisele hrane, začina, kofeina i alkohola.
- Primjenom lijekova za ublažavanje žgaravice, kao što su omeprazol, famotidin i lansoprazol.
- U težim slučajevima ili kada konzervativne mjere ne uspijevaju kontrolisati simptome, može biti potrebna operacija. Hirurško liječenje razmatra se kod manje od 5% svih slučajeva.
Operacija se može preporučiti u sljedećim situacijama:
- Teški GERB koji ne reaguje na medikamentnu terapiju
- Prisustvo velike paraezofagealne ili kompleksne hernije
- Razvoj komplikacija (ishemija, strangulacija ili krvarenje)
- Premaligne promjene poput Barrettovog jednjaka
Najčešće primjenjivana operativna metoda je laparoskopska Nissen fundoplikacija. Tokom zahvata fundus želuca obavija se oko jednjaka kako bi se povećao pritisak donjeg ezofagealnog sfinktera i spriječio refluks. Zahvaljujući minimalno invazivnom pristupu, oporavak je značajno kraći u odnosu na otvorenu hirurgiju.
Uobičajene zablude i činjenice
„Hernija na želucu uvijek zahtijeva operaciju.“ (Uobičajena zabluda)
Ne, hijatalna hernija ne zahtijeva uvijek operaciju. Zapravo, većina osoba s hernijom na želucu nema simptome i ne treba liječenje. U najvećem broju slučajeva stanje se uspješno kontroliše promjenama životnih navika i lijekovima. (Činjenica)
„Svi koji imaju herniju na želucu imaju iste simptome.“ (Uobičajena zabluda)
Ne, simptomi se razlikuju od osobe do osobe. Mnogi ljudi, naročito oni s manjim hernijama, nemaju nikakve simptome. Tegobe zavise od veličine i tipa hernije, a veće hernije češće uzrokuju izraženije probleme. (Činjenica)
„Hernija na želucu se pretvara u rak.“ (Uobičajena zabluda)
Hernija na želucu sama po sebi ne prelazi u rak. Međutim, predstavlja značajan faktor rizika za razvoj određenih stanja koja mogu povećati vjerovatnoću nastanka karcinoma. (Činjenica)
„Samo starije osobe dobijaju herniju na želucu.“ (Uobičajena zabluda)
Ne, hernija na želucu se ne javlja isključivo kod starijih osoba. Iako je mnogo češća nakon 50. godine života, može se razviti u bilo kojoj dobi zbog gojaznosti, trudnoće ili urođene predispozicije. (Činjenica)
„Hernija na želucu se može potpuno izliječiti dijetom.“ (Uobičajena zabluda)
Hernija na želucu je strukturni problem nastao pomjeranjem dijela želuca kroz dijafragmu i ne može se ispraviti isključivo dijetom. Ipak, pravilna ishrana može značajno ublažiti ili čak ukloniti simptome poput žgaravice i refluksa. Za trajno rješenje mogu biti potrebni lijekovi ili operacija. (Činjenica)
Situacije koje zahtijevaju odlazak u hitnu službu:
Iznenadan jak bol u grudima ili trbuhu, nemogućnost gutanja, povraćanje i pogoršanje općeg stanja mogu ukazivati na razvoj strangulacije (prekid dotoka krvi u želudac) kod hernije na želucu. Ovo stanje predstavlja životno ugrožavajuću hiruršku hitnost i zahtijeva neodložan odlazak u hitnu službu. Također, bol u grudima ne smije se tumačiti bez prethodnog isključivanja srčanog uzroka EKG pregledom.
