Artroza koljena je postepeno propadanje zaštitne hrskavice koja oblaže krajeve kostiju u zglobu koljena. Kada se hrskavica istroši, kosti počinju da se taru jedna o drugu, što dovodi do bola, ukočenosti i ograničene pokretljivosti. Ovaj poremećaj, medicinski poznat kao osteoartritis koljena, predstavlja hroničnu bolest mišićno-koštanog sistema koju karakterišu degenerativne promjene u zglobnim strukturama. Godine predstavljaju važan faktor rizika za artrozu koljena, ali se može javiti i kod mlađih osoba. Kod nekih ljudi može biti i nasljedna. Kod drugih, osteoartritis koljena može nastati kao posljedica povrede, infekcije ili prekomjerne tjelesne težine. Ova bolest pogađa više od 500 miliona ljudi širom svijeta i predstavlja jednu od najčešćih bolesti zglobova kod odraslih. Zglob koljena, zajedno s kukom i zglobovima šake, spada među najčešće zahvaćena područja osteoartritisom.
Zašto nastaje artroza koljena?
Normalno koljeno se sastoji od butne kosti (femur), goljenične kosti (tibia) i čašice koljena (patella). Površine ovih kostiju prekrivene su hijalinskom hrskavicom koja omogućava glatko i bezbolno kretanje zgloba. Kod osteoartritisa koljena ova hrskavica se oštećuje i postepeno troši. Krajevi kostiju postaju hrapavi, poput brusnog papira. Oštećena hrskavica može dovesti do „zaglavljivanja“ zgloba, a koljeno postaje bolno, ukočeno i gubi pokretljivost.
U razvoju artroze koljena učestvuje više faktora rizika:
Starija dob
Kako starimo, ćelije se sporije regenerišu pa se hrskavica troši. Rizik značajno raste nakon 50. godine.
Gojaznost
Prekomjerna tjelesna težina povećava pritisak na zglobove koji nose težinu tijela, posebno na koljena. Svaki dodatni kilogram povećava opterećenje na koljena za oko 2 kilograma. Podaci Tursko endokrinološko i metaboličko društvo pokazuju da gojaznost povećava rizik od osteoartritisa koljena dva do tri puta.
Spol
Kod žena starijih od 50 godina veća je vjerovatnoća razvoja artroze koljena nego kod muškaraca. Nakon menopauze, zbog pada nivoa estrogena, rizik se dodatno povećava.
Povrede zglobova
Povrede meniskusa, prednjeg ukrštenog ligamenta i frakture zgloba mogu povećati rizik od ranog osteoartritisa.
Profesionalna i fizička opterećenja
Poslovi koji zahtijevaju dugotrajno čučanje, rad na koljenima ili nošenje teških tereta povezani su s većim rizikom.
Genetika
Kod nekih osoba postoji nasljedna sklonost ka artrozi koljena. Ako u porodici postoji ova bolest, rizik je veći.
Deformiteti osovine nogu
X-noge (valgus) i O-noge (varus) mijenjaju raspodjelu opterećenja i ubrzavaju propadanje zgloba.
Koji su simptomi artroze koljena?
Simptomi se razlikuju od osobe do osobe. Mogu uključivati:
Bol u zglobu koja se pojačava pri kretanju ili aktivnosti
Ukočenost koljena, posebno ujutro ili nakon odmora
Oticanje zgloba
Slabost mišića natkoljenice
Osjećaj da koljeno „popušta“ pri hodu ili opterećenju
Krckanje, trenje ili pucketanje pri pokretima
U uznapredovalim stadijima deformitet osovine noge
Poremećaj hoda i šepanje
Kako se postavlja dijagnoza?
Dijagnoza artroze koljena se najčešće postavlja kliničkim pregledom i radiološkim metodama:
Rendgen
To je prva metoda izbora koja pokazuje znake osteoartritisa kao što su suženje zglobnog prostora, subhondralna skleroza, osteofiti i formiranje cista.
MRI (magnetna rezonanca)
Bolja je od rendgena za procjenu ranih faza gubitka hrskavice, patologija meniskusa i subhondralne kosti. Koristi se u slučajevima dijagnostičke nejasnoće i kod mlađih pacijenata.
Ultrasonografija
Koristi se za dinamičku procjenu zglobne tečnosti, zadebljanja sinovije i osteofita.
Laboratorijski testovi
Radi se u svrhu isključivanja inflamatornih artritisa i reumatoidnog artritisa. Mogu se tražiti kompletna krvna slika, CRP, sedimentacija, reumatoidni faktor i anti-CCP antitijela.
Pristupi liječenju
Iako ne postoji konačan lijek za osteoartritis, stanje se u mnogim slučajevima može uspješno kontrolisati. Kod nekih osoba simptomi su blagi uprkos promjenama na rendgenu, dok kod drugih mogu biti izraženi i bez velikih strukturalnih promjena. Liječenje počinje istim osnovnim pristupima – održavanje pokretljivosti zgloba.
Simptomi se mogu ublažiti:
Raspoređivanjem aktivnosti tokom dana
Izbjegavanjem aktivnosti koje pojačavaju bol
Nošenjem udobne obuće s amortizacijom i izbjegavanjem visokih potpetica
Izbjegavanjem dugog sjedenja u istom položaju
Jačanjem mišića oko koljena
Lijekovi
Nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (NSAID) mogu pomoći u smanjenju bola i upale.
Fizioterapija
Smanjuje bol i otok.
Poboljšava pokretljivost kroz vježbe istezanja i jačanja mišića natkoljenice, zadnje lože i lista.
Poboljšava funkcionalno kretanje i kontrolu pokreta.
Hirurgija
Ako konzervativno liječenje ne pomaže, mogu se razmotriti injekcije, artroskopske procedure ili ugradnja proteze koljena.
Kućna njega
Smanjenje tjelesne težine ako postoji gojaznost
Jačanje donjih ekstremiteta
Primjena leda nakon aktivnosti
Česte zablude i činjenice
„Artroza se javlja samo kod starijih.“ (Uobičajena zabluda)
Ne, osteoartritis koljena se ne javlja samo kod starijih osoba. Iako je najveći faktor rizika starija dob, zbog povreda zglobova, gojaznosti i genetske predispozicije može zahvatiti osobe svih uzrasta, uključujući adolescente, mlade odrasle i sportiste u 20-im i 30-im godinama. (Činjenica)
„Vježbanje dodatno troši zglobove i ne treba ga raditi.“ (Uobičajena zabluda)
Odmor i izbjegavanje kretanja mogu dugoročno pogoršati tok osteoartritisa koljena. Klinički dokazi pokazuju da pravilna fizička aktivnost ne ubrzava oštećenje zgloba. Naprotiv, vrlo je učinkovita u smanjenju bola, očuvanju hrskavice i poboljšanju pokretljivosti. (Činjenica)
„Kod kiretaže se napredovanje može zaustaviti ili vratiti unazad.“ (Uobičajena zabluda)
Kada se hrskavica istroši ili nastupe strukturne promjene, oštećenje je uglavnom trajno. Međutim, rana intervencija i promjene životnih navika mogu značajno usporiti napredovanje bolesti, smanjiti opterećenje zgloba, ublažiti bol i poboljšati kvalitet života. (Činjenica)
„Bol u zglobovima se mora trpjeti, nema liječenja.“ (Uobičajena zabluda)
Iako osteoartritis koljena nema potpuno konačan lijek, bol u zglobu nije neizbježna. Mnogi ljudi imaju blage simptome, a postoje efikasni tretmani koji mogu značajno smanjiti bol i poboljšati pokretljivost. (Činjenica)
„Nakon operacije ugradnje proteze više se ne može baviti sportom.“ (Uobičajena zabluda)
Ne, to nije tačno. Nakon ugradnje proteze koljena, aktivnosti poput plivanja, vožnje bicikla i hodanja često se preporučuju. Nakon rehabilitacije moguće je vratiti se mnogim aktivnostima koje ne ugrožavaju zglob. (Činjenica)
Kada se treba obratiti ljekaru ili hitnoj službi?
Specijalista ortopedije ili reumatologije
Bol duži od 4 sedmice
Ograničena pokretljivost
Oticanje i toplina u zglobu
Deformitet noge
Nedostatak efekta terapije
Fizikalna medicina i rehabilitacija
Plan vježbi i terapije
Procjena ortoza
Rehabilitacija prije i poslije operacije
Hitna služba
Iznenadna jaka bol u koljenu, izražen otok i crvenilo uz nemogućnost pokreta — posebno nakon traume — zahtijevaju hitnu procjenu zbog sumnje na pucanje meniskusa, rupture ligamenata ili prijelom zgloba. Otok koljena uz povišenu temperaturu, groznicu i drhtavicu može ukazivati na septički artritis (infekciju zgloba) i zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju.
