SIBO je probavni poremećaj koji nastaje usljed prekomjernog razmnožavanja bakterija u tankom crijevu i često izaziva nadutost, gasove i bolove, zbog čega se često miješa sa IBS-om. Za razliku od debelog crijeva, koje je bogato bakterijama, tanko crijevo normalno sadrži manju koncentraciju bakterija. SIBO nastaje kada se ta ravnoteža poremeti i bakterije koje bi trebale biti na drugim mjestima počnu da se razmnožavaju u tankom crijevu. Najčešći simptomi SIBO-a uključuju izraženu nadutost, gasove, proljev, zatvor (ili naizmjenično smjenjivanje oba stanja), bolove u stomaku, a ponekad i gubitak tjelesne težine ili nutritivne nedostatke (na primjer vitamina B12).
Šta je SIBO?
SIBO (prekomjerni rast bakterija u tankom crijevu) je gastrointestinalni poremećaj koji karakteriše abnormalno i pretjerano povećanje broja bakterija u tankom crijevu, području gdje se inače nalazi mali broj bakterija. Ova neravnoteža utiče na probavni sistem i može dovesti do različitih tegoba. U zdravim uslovima većina crijevnih bakterija živi u debelom crijevu. U tankom crijevu se nalazi relativno mali broj bakterija, što omogućava pravilnu probavu hrane i efikasnu apsorpciju hranjivih materija. Dakle, ako imate SIBO, to znači da su se bakterije nakupile u dijelu crijeva gdje bi njihov broj trebao biti nizak, što od samog početka može narušiti probavu.
Jedan od glavnih razloga za ovo nakupljanje je usporeno kretanje tankog crijeva. Između obroka crijeva normalno stvaraju blage „talase čišćenja“ koji potiskuju ostatke hrane i bakterije prema dolje. Ako se ovo kretanje uspori (nakon infekcije, tokom hroničnog stresa ili zbog određenih medicinskih stanja), bakterije se ne mogu pravilno ukloniti i počinju se prekomjerno razmnožavati.
Kada hranjive materije dospiju u tanko crijevo, višak bakterija prerano fermentiše ugljikohidrate. Ova rana fermentacija proizvodi vodik ili metan gas. Gas rasteže crijevne zidove, izazivajući pritisak, vidljivu nadutost, nelagodu u stomaku te promjene u pražnjenju crijeva poput proljeva ili zatvora.
Šta uzrokuje SIBO?
SIBO najčešće nastaje zbog usporene pokretljivosti crijeva (kada hrana prolazi kroz probavni sistem presporo), strukturnih problema ili bolesti poput IBS-a koje omogućavaju bakterijama iz debelog crijeva da se nasele u tankom crijevu.
Najčešći osnovni uzrok je usporavanje pokreta crijeva. Ovo se može javiti nakon trovanja hranom koje ošteti živce odgovorne za koordinaciju pokreta crijeva. Također se može javiti kod stanja koja utiču na funkciju živaca ili mišića probavnog sistema.
Ostali faktori koji doprinose uključuju poremećaje štitne žlijezde, dijabetes, strukturne promjene u crijevima, prethodne abdominalne operacije i dugotrajnu terapiju za smanjenje želučane kiseline.
Stres je također faktor rizika za SIBO. Razlog tome je što su crijeva i mozak stalno povezani, a dugotrajan stres može usporiti probavne pokrete. Vremenom to može stvoriti okruženje u kojem je vjerovatnije razvijanje ili ponavljanje bakterijskog prekomjernog rasta.
U mnogim slučajevima, SIBO nije osnovni problem. On je posljedica poremećaja pokretljivosti crijeva i promjena u signalizaciji između crijeva i mozga.
Kako se dijagnosticira SIBO?
SIBO se najčešće dijagnosticira pomoću testa daha na vodik ili metan. Ovaj test mjeri gasove koji nastaju kada bakterije fermentišu rastvor šećera. Nakon uzimanja laktuloze ili glukoze, tokom nekoliko sati uzimaju se uzorci daha. Povećanje nivoa vodika ili metana ukazuje na prekomjerni rast bakterija u tankom crijevu.
Test daha ima određena ograničenja. Rezultati mogu varirati u zavisnosti od pripreme, vremena izvođenja i načina tumačenja. Mogu se javiti lažno pozitivni i lažno negativni rezultati. Zbog toga se dijagnoza ne postavlja samo na osnovu jednog mjerenja, već kombinacijom simptoma, faktora rizika i rezultata testova. U nekim slučajevima ljekari mogu procijeniti nivoe hranjivih materija ili istražiti osnovna stanja koja mogu doprinositi prekomjernom rastu bakterija.
Kako se liječi SIBO?
Kod SIBO-a se često primjenjuje antibiotska terapija koja djeluje lokalno u crijevima kako bi smanjila prekomjerni rast bakterija. Ljekari obično biraju antibiotike koji djeluju u crijevima, a trajanje terapije zavisi od osobe. Terapija uglavnom traje od 10 do 14 dana. Kod slučajeva povezanih s metanom može se koristiti kombinovana terapija.
Dijetetske strategije poput pristupa s niskim udjelom FODMAP namirnica mogu pomoći u smanjenju simptoma ograničavanjem fermentabilnih ugljikohidrata. Međutim, sama dijeta ne uklanja prekomjerni rast bakterija i obično se koristi više za kontrolu simptoma nego kao metoda liječenja.
Dugoročno poboljšanje uglavnom zavisi od rješavanja osnovnog uzroka. Podrška pokretljivosti crijeva, kontrola poremećaja štitne žlijezde ili metaboličkih bolesti te smanjenje hroničnog stresa često su dio sveobuhvatnog pristupa liječenju. U nekim slučajevima, uz nadzor ljekara, terapiji se mogu dodati:
- Probiotici (ne djeluju jednako kod svih pacijenata)
- Lijekovi koji regulišu pokretljivost crijeva
- Vitaminski i mineralni suplementi također mogu biti dio terapije.
