Šta je ginekomastija i kako se liječi?

Tijelo, zahvaljujući funkcijama svih bioloških sistema, održava svoje zdravlje u određenoj ravnoteži. Poremećaji koji nastaju pod uticajem različitih faktora koji narušavaju ravnotežu među biološkim sistemima dovode do nastanka zdravstvenih problema. Sistem koji nadzire i reguliše rad svih tkiva u tijelu je endokrini sistem, odgovoran za regulaciju hormona. Jedan od zdravstvenih problema koji nastaje uslijed poremećaja u endokrinom sistemu je ginekomastija.

Šta je ginekomastija?

Ginekomastija označava abnormalan razvoj tkiva dojke kod muškaraca zbog različitih uzroka. Klinički, ginekomastija se koristi za opis svih stanja u kojima se volumen tkiva dojke povećava. Kada dio tkiva dojke specijaliziran za proizvodnju mlijeka počne da se razvija u muškoj fiziologiji, nastaje stanje koje se klasifikuje kao ginekomastija. Osim toga, povećanje masnog tkiva u cijelom tijelu kod gojaznosti i posljedično povećanje tkiva dojke naziva se lažna ili pseudo-ginekomastija.

Ginekomastija se može javiti u svakoj životnoj dobi, ali je češća u dojenačkom periodu, adolescenciji i kod starijih muškaraca. Iako obično ne uzrokuje kliničke probleme koji zahtijevaju medicinski tretman, može izazvati neželjen izgled i negativno uticati na psihološki i socijalni kvalitet života. Zbog toga su razvijeni različiti medicinski i hirurški tretmani za uklanjanje ginekomastije.

Zašto dolazi do ginekomastije?

Funkcije svih tkiva u tijelu regulišu se djelovanjem hormona koje proizvode žlijezde endokrinog sistema. Neravnoteža među hormonima dovodi do poremećaja u funkcijama tkiva i/ili promjena u samoj strukturi tkiva. Tkivo dojke je osjetljivo na određene hormone.

Kod žena, stvaranje mlijeka nakon poroda zavisi od završetka razvoja mliječnih žlijezda pod uticajem određenih hormona i stimulacije proizvodnje mlijeka. Razvoj dojke u adolescenciji i stvaranje mlijeka nakon poroda odvija se pod djelovanjem hormona estrogena i progesterona. Povećanje nivoa estrogena i progesterona u krvi pokreće razvoj žlijezda dojke i povećava volumen dojke.

Kod muškaraca je osnovni hormon endokrinog sistema testosteron, pa je djelovanje estrogena i progesterona u sistemu prilično slabo. Međutim, kada se nivo testosterona smanji iz određenih razloga ili nivo estrogena poveća, neka tkiva u muškom tijelu mogu se promijeniti. Povećanje hormona estrogena dovodi do abnormalnog razvoja i povećanja volumena tkiva dojke kod muškaraca. Ovo stanje se naziva ginekomastija.

Shodno tome, ginekomastija se može javiti zbog poremećaja u hormonskoj ravnoteži u sljedećim situacijama:

Fiziološki uzroci

U dojenačkom dobu, djetinjstvu, adolescenciji i starijoj dobi, brze promjene u nivoima hormona mogu dovesti do kratkotrajne, samoograničavajuće ginekomastije koja prolazi spontano. Fiziološka ginekomastija može se javiti u sljedećim periodima:

• Kod novorođenčadi se, zbog nivoa estrogena u posteljici, može pojaviti povećanje tkiva dojke slično ginekomastiji.
• U periodu dojenja, estrogen iz majčinog mlijeka može preći u tijelo djeteta, povećati nivo estrogena u krvi i izazvati prolaznu ginekomastiju.
• Tokom adolescencije, zbog čestih promjena u ravnoteži između testosterona i estrogena, tkivo dojke se može privremeno razvijati u smjeru ginekomastije.
• Kod starijih muškaraca smanjenje proizvodnje testosterona dovodi do slabijeg djelovanja testosterona na tkiva, pa se efekti estrogena i progesterona povećavaju, što može uzrokovati ginekomastiju.

Bolesti

• Bolesti jetre: Kod određenih bolesti jetre, organa odgovornog za hormonsku ravnotežu, može se razviti ginekomastija. Također, neki lijekovi koji se koriste u terapiji ciroze mogu uzrokovati ovu pojavu.
• Hipertireoza: Štitna žlijezda ima važnu ulogu u regulisanju količine proteinskih prenosnika hormona u krvi. U hipertireozi, porast hormona štitnjače dovodi do povećanja proteinskih prenosnika i slabljenja efekta testosterona, što olakšava razvoj ginekomastije.
• Hronična bubrežna insuficijencija: Kod pacijenata koji primaju dijalizu zbog hronične bubrežne insuficijencije, tretman može uticati na nivo hormona i dovesti do ginekomastije.
• Kancer: Tumori testisa, hipofize i nadbubrežne žlijezde mogu stimulisati proizvodnju estrogena ili progesterona i izazvati ginekomastiju.
• Genetske bolesti: Kod određenih genetskih poremećaja poput Klinefelterovog sindroma, poremećaj hormonske ravnoteže postoji od rođenja, što može uzrokovati ginekomastiju.

Lijekovi

Neki kortikosteroidi, antibiotici, hormonske terapije, lijekovi za srce, lijekovi koji se koriste u liječenju HIV-a, antidepresivi, lijekovi za čir ili psihijatrijski lijekovi koji sadrže amfetamine mogu kao neželjeni efekat povećati nivo estrogena i progesterona i dovesti do ginekomastije.

Koji su simptomi ginekomastije?

Kod pacijenata kod kojih se razvije ginekomastija, uz povećanje volumena dojke mogu se javiti i drugi klinički simptomi. Sljedeći simptomi mogu pratiti kliničku sliku:

• Povećanje veličine i volumena dojke,
• Osjetljivost ili bol u tkivu dojke,
• Iscjedak iz bradavice, curenje mlijeka ili krv,
• Neugodna osjetljivost bradavice.

Kako se dijagnosticira ginekomastija?

Dijagnoza ginekomastije se obično postavlja na osnovu anamneze i fizikalnog pregleda. U nedoumicama se mogu koristiti ultrazvuk ili mamografija za detaljnu procjenu tkiva dojke. Također se mogu raditi krvne pretrage radi procjene nivoa hormona. Tokom fizikalnog pregleda ocjenjuje se razvoj mliječnih žlijezda i areole, te udio masnog tkiva u dojci. Cilj je isključiti druga stanja poput pseudo-ginekomastije, karcinoma dojke ili apscesa nastalih zbog infekcija.

Kod pacijenata kod kojih se utvrdi ginekomastija, važan dio dijagnostičkog procesa je identifikacija zdravstvenih problema koji bi mogli biti uzrok poremećaja. Zbog toga se mogu tražiti određene krvne analize, CT ili MRI, ultrazvuk testisa i, kada je potrebno, biopsija sumnjivih tkiva.

Kako se liječi ginekomastija?

Iako ginekomastija obično ne predstavlja ozbiljan zdravstveni problem, zbog neželjenih fizičkih promjena može se pristupiti različitim metodama liječenja. Osim toga, kod ginekomastije uzrokovane oboljenjima jetre, bubrega ili endokrinim poremećajima, liječenje osnovnog uzroka je od velike važnosti.

Kod ginekomastije povezane s fiziološkim procesima u djetinjstvu ili adolescenciji, povećanje dojki može se povući bez ikakvog tretmana. Zato se u takvim slučajevima preporučuje praćenje. U razmacima od 3 do 6 mjeseci može se pratiti promjena u veličini tkiva dojke. Ginekomastija koja se javlja u adolescenciji najčešće potpuno nestane za 2 godine.

Kod ginekomastije uzrokovane lijekovima, može biti potrebno zamijeniti problematični lijek ili ga potpuno prekinuti. U medicinskom tretmanu ginekomastije ponekad se koriste lijekovi koji smanjuju osjetljivost tkiva dojke na hormone, ali zbog ozbiljnih nuspojava njihova primjena je ograničena. Zbog toga se u liječenju ginekomastije najčešće koriste intervencijski pristupi. Hirurško uklanjanje viška tkiva dojke, poznato kao mastektomija, najčešći je tretman. Odluka o tome koji tretman će se primijeniti donosi se zajednički — prema izboru pacijenta i procjeni ljekara. Osim tretmana, vrlo je važno izbjegavati proizvode i lijekove koji mogu potaknuti razvoj ginekomastije.

Da li postoje rješenja izuzev operacije?

Nažalost. Kada se jednom razvije ginekomastija, potrebno je ukloniti povećano tkivo dojke. Ne očekuje se da će se povući hormonskom terapijom.

Operacija:

Rade se dvije vrste operacija.

Ako je povećano tkivo dojke mekano i masno, dovoljna je samo liposukcija, odnosno operacija uklanjanja masnog tkiva. Međutim, tvrde i velike ginekomastije treba ukloniti otvorenom tehnikom. Ali ovo nije operacija koja ostavlja vidljiv ožiljak. Ispod bradavice, na liniji spajanja kože i pigmentiranog dijela, napravi se polukružni rez i tkivo dojke se uklanja odatle. Po potrebi se radi i liposukcija.

Ovo je relativno mala operacija. Traje u prosjeku jedan sat i nije bolna. Nema potrebe za boravkom u bolnici. Pansmani se skidaju dva dana nakon operacije i treći dan se može tuširati. Četvrtog dana možete se vratiti na posao.

Ko se može operisati?

Svi muškarci koji imaju ginekomastiju mogu biti kandidati za ovu operaciju. Ovo je stanje teško podnošljivo za muškarce i posebno kod mladih može izazvati psihološke probleme.

Komplikacije i problemi koji se mogu javiti

Ozbiljno krvarenje u ovakvim operacijama je gotovo nemoguće. Krvarenje se može javiti kao nakupljanje krvi u jednom dijelu dojke, odnosno hematom. Doktor vas može ponovo odvesti u operacionu salu da očisti nakupljanje i, ako krvarenje traje, da ga zaustavi.

Također, otok koji se pojavi oko petog dana nakon operacije može ukazivati na infekciju. Rješenje je čišćenje infekcije i naravno antibiotska terapija. Asimetrija je među mogućim problemima nakon operacije. Iako rijetko, kod ozbiljne asimetrije može biti potrebna korektivna operacija.

Savjeti:

• Prije operacije obavezno je uraditi određene analize kako bi se provjerilo postoji li osnovni uzrok.

Šta vas očekuje prije i poslije operacije?

Ovo je operacija koja se može smatrati malom po obimu i težini. Nije bolna operacija. Obično se pacijenti otpuštaju isti dan i mogu se vratiti na posao nakon 3–4 dana. Prva noć može biti relativno neugodna. Obično je dovoljan jednostavan analgetik koji se uzima oralno. Ovo nije operacija kod koje se očekuju veliko modrenje i oticanje. Ako radite, biće vam dovoljna 4 dana odmora zbog operacije.

Tok operacije:

Anestezija:Dovoljna je lokalna anestezija.

Gdje se radi operacija: U bolnici i operacionoj sali.

Trajanje operacije: 1 sat.

Boravak u bolnici: Moguće je otići kući isti dan.

Bol/nelagoda nakon operacije: Nekoliko dana može biti blage nelagode. Posebno prvih nekoliko dana može se javiti lagana bol pri pokretima ruku. Obično su dovoljni jednostavni oralni analgetici.

Otok, modrice: Umjereno, između 5–10 dana.

Drenovi: Mogu biti potrebni, ali rijetko. Uklanjaju se sljedećeg dana.

Pansman: Potpuno se uklanja za 2–3 dana.

Šavovi: Obično nema šavova koji se trebaju ukloniti.

Povratak na posao: 3–4 dana.

Voziti automobil: 3–4 dana nakon operacije, kada osjetljivost pri pokretima ruku smanji.

Povratak svakodnevnim aktivnostima: Nekoliko dana nakon operacije može se javiti lagana bol pri pokretima ruku. To je bol uzrokovana pokretima grudnih mišića na koje je smještena dojka.

Sport: Dvije sedmice nakon operacije moguće je početi s dugim šetnjama, nakon 3 sedmice s trčanjem. Sportovi koji zahtijevaju upotrebu ruku, poput fitnesa ili tenisa, mogu se početi raditi nakon 4 sedmice.

Konačan oblik: Tvrdoće koje se jave u početku nestaju nakon trećeg mjeseca.