Šta je skolioza? Simptomi i liječenje skolioze

Skolioza, koja se karakteriše zakrivljenjem kičme prema desnoj ili lijevoj strani, danas je čest ortopedski problem. Zbog ograničene pokretljivosti i različitih simptoma bolesti, osobe mogu imati poteškoće u svakodnevnom životu. Liječenje bolesti, čiji stepen zakrivljenosti varira, planira se prema ovom stepenu i simptomima. Zakrivljenost kičme, koja se rijetko sama od sebe ispravi, može se liječiti fizikalnom terapijom, vježbama za skoliozu i hirurškim intervencijama.

Šta je skolioza (zakrivljenost kičme)?

Deformiteti i bočna zakrivljenja kičme u predjelu leđa i grudnog koša su odgovor na pitanje šta je skolioza. Ortopedski problem, zakrivljenost kičme, može se javiti samostalno, ali i zajedno sa kifozo ili grbavošću. Uzroci skolioze nisu potpuno poznati, ali se može javiti usljed bolesti poput cerebralne paralize. Također, skoliozu koja se javlja od rođenja ili naknadno mogu uzrokovati nedostatak vitamina, dijabetes, povrede kičme, infekcije i nasljedni faktori.

Početak skolioze

Početak skolioze može se pojaviti u bilo kojem dijelu kičme. Skolioza koja je prisutna od rođenja ili se razvija kasnije može zahvatiti sve uzraste, ali se obično pojavljuje u adolescenciji. Na početku, simptome skolioze je moguće primijetiti kroz izbočine na leđima, asimetričan položaj ramena i kukova.

Simptomi skolioze

U ranoj fazi simptomi skolioze nisu jako vidljivi, ali u naprednijim fazama mogu izazvati različite zdravstvene probleme. Bolovi u leđima su najčešći simptom, zbog čega pacijenti često istražuju kako izgleda bol od skolioze. Simptomi skolioze variraju od slučaja do slučaja, ovisno o stepenu i vrsti bolesti, a uključuju:

• Zakrivljenost kičme prema desnoj ili lijevoj strani
• Vidljiva zakrivljenost kičme
• Asimetrija ramena i kukova
• Teškoće u održavanju uspravnog stava
• Kratkoća daha
• Problemi sa hodanjem
• Bol u leđima, donjem dijelu leđa i ramenima
• Odeća koja ne prijanja pravilno uz tijelo

Postavljanje dijagnoze skolioze

Skolioza koja se dijagnosticira u ranoj fazi omogućava mnogo povoljnije rezultate liječenja. Zbog toga, posebno kod djece u adolescentskoj dobi, školski pregledi omogućavaju intervenciju u skoliozu bez potrebe za hirurškom operacijom.

Kod odraslih, za dijagnozu skolioze neophodan je fizički pregled. Tokom pregleda pacijentima se traži da se nagnu naprijed kako bi se uočila zakrivljenost. Također, zakrivljenost se može vidjeti dok pacijent stoji.

Pored pregleda, koriste se i metode snimanja. Stepen zakrivljenosti određuje se na osnovu rendgenskih snimaka skolioze snimljenih dok se pacijent naginje naprijed, u stranu ili unazad. Pored rendgena, u dijagnostici se koriste i magnetna rezonanca (MR) i kompjuterizovana tomografija (CT). Kod pacijenata koji pokazuju bol u nogama i leđima ili probleme sa crijevima, obično se koristi MR. Kod skolioze sa zakrivljenjem većim od 40 stepeni, za bolje prikazivanje kostiju i kičme koristi se kompjuterizovana tomografija.

Skolioza kod beba

Kongenitalna skolioza, prisutna od rođenja, progresivna je i rana dijagnoza je značajna. Simptomi uključuju abnormalne izbočine na leđima, promjene u boji kože i pojačanu dlakavost u predjelu leđa. Rendgenski snimci i druge metode snimanja koriste se u dijagnostici.

Stepeni skolioze

Zakrivljenost kičme mjeri se u stepenima. Da bi se stanje nazvalo skoliozom, zakrivljenost mora biti 10 stepeni ili više. Zakrivljenosti od 10 stepeni i manje nisu skolioza, već spinalna asimetrija.

Stepeni skolioze dijele se na blagu, umjerenu i tešku. Blaga skolioza podrazumijeva zakrivljenost manju od 20 stepeni. Zakrivljenost od 20 stepeni obično ne zahtijeva liječenje, ali je potrebno da pacijenti redovno odlaze na kontrole kako bi se pratilo da li dolazi do povećanja zakrivljenosti.

Zakrivljenosti između 20 i 40 stepeni nazivaju se umjerenom skoliozom. Slika skolioze od 20 do 30 stepeni, koja se najčešće dijagnosticira između 10. i 15. godine života, liječi se korsetom i fizikalnom terapijom.

Kod teške skolioze, zakrivljenost prelazi 40 stepeni. Zakrivljenosti od 40 stepeni i više pokazuju ozbiljne simptome, zbog čega većina pacijenata zahtijeva hiruršku intervenciju.

Napredovanje skolioze

Skolioza je neizlječiva, ali njeno napredovanje može se zaustaviti tretmanom i sa starenjem. Skolioza koja se javlja u ranom djetinjstvu napreduje do kraja adolescencije, a kod odraslih prestaje ili napreduje vrlo sporo.

Kada skolioza prestaje napredovati?

Većina osoba sa zakrivljenošću kičme se pita da li će skolioza napredovati. Iako je skolioza stanje koje se ne može u potpunosti spriječiti, njen napredak može se zaustaviti različitim metodama liječenja i sa starenjem. Pitanje do koje dobi skolioza napreduje jedno je od često postavljanih. Generalno, skolioza koja se pojavljuje u ranoj dobi i napreduje do kraja puberteta, u odrasloj dobi ili potpuno prestaje ili napreduje veoma sporo.

Šta pacijenti sa skoliozom ne bi trebali raditi

Zbog različitih tipova skolioze i zakrivljenosti kičme, pacijenti se trebaju suzdržavati od određenih aktivnosti. Posebno odrasli koji pate od skolioze mogu imati uspješniji tok liječenja ako obrate pažnju na navedene tačke. Iako se redovno vježbanje preporučuje svim pacijentima sa skoliozom, osobe bi prvenstveno trebale izbjegavati vrlo teške vježbe.

Vježbe koje jačaju mišiće leđa i pomažu u smanjenju bolova povećavaju i pokretljivost pacijenata. Smatra se da plivanje, joga i pilates imaju pozitivan efekat u tretmanu skolioze. Treba izbjegavati zahtjevne sportske aktivnosti koje mogu stvarati pritisak na kičmu, poput dugih trčanja ili jahanja. Posebno pacijenti koji su imali operaciju skolioze trebaju izbjegavati kontaktne sportove koji mogu izazvati traumu.

Pacijenti sa skoliozom mogu spriječiti pogoršanje zakrivljenosti kroz određene promjene u svakodnevnom životu. Posebno, dugo sjedenje za stolom je aktivnost koju treba izbjegavati. Također, radi sprečavanja pojačanja bolova u leđima i donjem dijelu leđa, ne preporučuje se spavanje na stomaku. Preporučuje se ni koristiti previše jastuka tokom spavanja.

Liječenje skolioze planira se individualno, uzimajući u obzir dob pacijenta, stepen i mjesto zakrivljenosti, intenzitet bolova kod odraslih, nalaze fizičkog pregleda i metoda snimanja, te povećanje zakrivljenosti tokom vremena. Rana dijagnoza, postavljena uz pomoć rendgenskog snimka i pregleda, značajno povećava uspješnost liječenja skolioze. U liječenju skolioze primjenjuju se praćenje, nošenje korzeta, fizikalna terapija i hirurške intervencije. Praćenje, kao prva opcija liječenja, obično se primjenjuje kod zakrivljenosti manjeg od 20 stepeni i pokazuje koliko se zakrivljenost povećava tokom vremena. Fizikalna terapija i hirurške operacije posebno su pogodne za odrasle i teže slučajeve. Ipak, kako kod djece tako i kod odraslih, hirurške operacije se koriste kao posljednja opcija u liječenju skolioze.

Koji doktor i odjel su nadležni za skoliozu?

Za dijagnozu i liječenje skolioze potrebno je obratiti se odjelu ortopedije.

Liječenje skolioze pomoću korzeta

Kod liječenja male djece i beba koristi se skoliozni korzet kako bi se kontrolisala zakrivljenost kičme. Liječenje korzetom je posebno učinkovita metoda kod umjerene skolioze, kada je zakrivljenost između 20 i 40 stepeni. U nekim slučajevima, kod djece čiji se razvoj kostiju još uvijek nastavlja, korištenje korzeta je prikladno i za zakrivljenosti do 60 stepeni. Ova metoda ne ispravlja zakrivljenost, ali zaustavlja njen napredak. Kako djeca rastu, korzeti se prilagođavaju.

Šta se dešava ako se skolioza ne liječi?

Kao i kod svih drugih bolesti, skolioza može izazvati različite zdravstvene probleme ako se ne liječi. Posebno, u slučajevima kada zakrivljenost nije pod kontrolom i nastavlja se pogoršavati, dolazi do sužavanja grudnog koša, što otežava disanje. Kod djece u razvojnom periodu, odgovarajuće liječenje je neophodno kako bi se spriječili problemi poput otežanog disanja. S druge strane, kod blage skolioze, ako ne postoje ozbiljni zdravstveni problemi, liječenje obično nije potrebno. Pacijenti redovno odlaze na kontrole kako bi pratili napredovanje zakrivljenosti kičme.

Operacija skolioze

Ako zakrivljenost ne može biti zaustavljena nekirurškim metodama i simptomi i dalje traju, izvodi se operacija skolioze. Zbog toga osobe s naprednom zakrivljenošću kičme često istražuju šta je operacija skolioze. Operacija je odgovarajući tretman za one koji se žale na jake bolove, probleme s funkcijom crijeva i gubitak snage u mišićima.

Kod odrasle osobe koje su završile razvoj, obično se primjenjuju operacije stabilizacije kičme. Spinalna fuzija je postupak u kojem se koriste kosti uzete iz dijela tijela pacijenta, kao i metalne šipke, žice i vijci, s ciljem ispravljanja zakrivljenosti kičme. Fuziona operacija se posebno ne preporučuje za malu djecu mlađu od 10 godina. Kod ove djece za zaustavljanje zakrivljenosti koriste se specijalno proizvedene šipke. Ova operacija, koja ne utiče negativno na razvoj pluća, ponavlja se kako djeca rastu, a šipke se produžuju.

Period oporavka nakon operacije skolioze traje duže u odnosu na druge operacije. Pacijenti se tokom prve sedmice nalaze pod nadzorom, a unutar mjesec dana mogu se vratiti svakodnevnim aktivnostima. Od trećeg mjeseca pa nadalje, mogu učestvovati u sportskim aktivnostima.

Koliko traje operacija skolioze?

Operacija skolioze, koja spada među dugotrajne i zahtjevne ortopedske zahvate, u prosjeku traje 3-4 sata.

Postoje li rizici kod operacije skolioze?

Kao i kod svake operacije, i operacija skolioze nosi određene rizike. Rizici operacije skolioze uključuju krvarenje, nastanak krvnih ugrušaka, infekcije na mjestu operacije, nepravilno postavljanje proteza i oštećenje živaca kičme. Oštećenja živaca koja mogu izazvati paralizu nogu, utrnulost ili probleme sa funkcijom crijeva su rijetki rizici. Infekcije rana liječe se upotrebom antibiotika. Ako metalne šipke ili vijci nisu pravilno postavljeni, pacijenti često moraju ponovno biti podvrgnuti operaciji.

Vježbe za skoliozu

Osobe sa zakrivljenošću kičme često istražuju da li se skolioza može ispraviti vježbama. Iako ne postoji naučno istraživanje koje potvrđuje da vježbe leđa direktno liječe skoliozu, većina stručnih ljekara preporučuje izvođenje vježbi za skoliozu. Glavni cilj vježbi za skoliozu je jačanje mišića i smanjenje bolova u leđima. Vježbe se mogu prilagoditi prema starosnoj grupi i stepenu skolioze, prema uputama stručnog ljekara.

Starost je veoma važna pri određivanju vremena za vježbanje. Djeca vrlo male dobi ponekad ne žele redovno vježbati i mogu prestati sa vježbama u periodu ključnog razvoja. Zbog toga je prilikom planiranja vremena za vježbanje male djece potrebno obratiti posebnu pažnju.

Spavanje kod skolioze

Pacijentima sa skoliozom se obično preporučuje da spavaju na leđima. Najvažniji razlog za spavanje u ovom položaju je ravnomjerna raspodjela opterećenja na kičmu. Na taj način se može spriječiti napredovanje zakrivljenosti kičme. Pacijenti sa skoliozom mogu spavati i na boku. U tom položaju korisno je saviti noge i staviti jastuk ispod koljena kao podršku. Spavanje na stomaku se ne preporučuje jer uzrokuje izravnavanje leđa. Madraci bi trebali biti srednje tvrdoće ili tvrdi. Osobe koje su imale operaciju skolioze koriste podršku poput ortopedskih steznika nakon operacije kako bi zaštitile leđni dio tijela.

Ishrana pacijenata sa skoliozom

Skolioza nema direktne veze sa ishranom, ali uravnotežena prehrana i redovno vježbanje pomažu u sprečavanju napredovanja zakrivljenosti i održavanju zdravog života.