Šta je hipertenzija?

Tenzija je pritisak koji krv, dok cirkuliše unutar krvnih sudova, vrši na zidove krvnih sudova. Vrijednost krvnog pritiska, koja se definiše kao tenzija, razlikuje se od osobe do osobe. Hipertenzija je stanje kada je ovaj pritisak visok, odnosno jednostavno rečeno, može se definisati kao porast pritiska koji krv stvara dok prolazi kroz krvne sudove. Vrijednost sistolnog pritiska, poznatog kao gornji pritisak, veća od 140 mmHg i dijastolnog pritiska, poznatog kao donji pritisak, veća od 90 mmHg definiše se kao hipertenzija (visok pritisak).

Uzroci hipertenzije

Iako su genetski faktori, visok unos soli, sjedilački način života i višak kilograma najpoznatiji i najčešći uzroci hipertenzije, kod velikog broja pacijenata s hipertenzijom (oko 95%) uzrok nije poznat. Osim ovoga, neke endokrinološke bolesti, bolesti bubrega i urođene srčane bolesti rijetko mogu uzrokovati hipertenziju.

Simptomi hipertenzije

Hipertenzija ponekad može pokazivati određene simptome, ali može napredovati godinama bez ikakvih znakova. Iako hipertenzija, koja dugo vremena ne daje simptome, može izazvati ozbiljne bolesti u vitalnim organima poput srca, bubrega i mozga, ovaj visok pritisak u krvnim sudovima može uzrokovati oštećenja unutrašnjih zidova krvnih sudova, dovodeći do začepljenja, širenja pa čak i pucanja. Takođe, poremećaj protoka krvi može izazvati ozbiljne probleme poput otkazivanja organa. Najčešći simptomi su:

• glavobolja
• vrtoglavica
• slabost
• umor
• problemi s vidom
• otežano disanje
• lupanje srca
• bol u grudima
• krvarenje iz nosa
• zujanje u ušima
• učestalo mokrenje
• oticanje u tijelu

Kada se jedan ili više ovih simptoma jave istovremeno, vrlo je važno da se osoba obrati specijalisti kako bi se hipertenzija kontrolisala u ranoj fazi. Kod osoba sa hipertenzijom, ponekad vrijednosti pritiska mogu naglo porasti, što može izazvati ozbiljna stanja koja zahtijevaju bolničko praćenje i predstavljaju opasnost po život, kao što su moždano krvarenje, disekcija aorte, srčani udar i moždani udar (šlog).

Dijagnostičke metode hipertenzije

Dijagnoza se postavlja redovnim mjerenjem pritiska u odgovarajućim uslovima; nakon najmanje 5 minuta odmora, mjeri se krvni pritisak na obje ruke. Osim toga, sat vremena prije mjerenja ne bi trebalo konzumirati cigarete, čaj, kafu i slične napitke. U nekim slučajevima, iako osoba nema problem s visokim pritiskom, vrijednosti krvnog pritiska mogu biti visoke u bolničkom okruženju. Ovo stanje se naziva „hipertenzija bijelog mantila“ i u tom slučaju dijagnoza se može postaviti praćenjem pritiska ili holterom krvnog pritiska. Iako vrlo rijetko, kod nekih osoba se i pored prisustva hipertenzije, vrijednosti pritiska mogu mjeriti normalno. U takvim situacijama direktno mjerenje pritiska unutar krvnih sudova može biti neophodno.

Metode liječenja hipertenzije

Rana dijagnoza je vrlo važna kako bi se spriječile ozbiljne komplikacije koje hipertenzija može izazvati, poput moždanog udara, srčanog udara, oštećenja organa i otkazivanja organa. Osnovu liječenja hipertenzije čine dva glavna elementa: terapija lijekovima i promjene životnog stila. Redovno korištenje lijekova koje vam propiše ljekar od ključne je važnosti za život sa visokim pritiskom i njegovo držanje pod kontrolom. Jednako važan faktor su i promjene životnih navika koje uključuju smanjenje unosa soli, kontrolu tjelesne težine i redovnu fizičku aktivnost. Uz pravilnu ishranu, fizičku aktivnost i kontrolu težine, potreba za lijekovima se može smanjiti. Međutim, lijekove nikada ne treba prekidati niti mijenjati njihove doze bez preporuke i nadzora ljekara. Vjerovanje da lijekovi izazivaju zavisnost ili da oštećuju bubrege i druge organe nije tačno. Najveću štetu organima nanosi neliječena hipertenzija. Uspjeh u liječenju hipertenzije u velikoj mjeri zavisi od samog pacijenta. Kod pacijenata koji redovno koriste lijekove i primjenjuju promjene životnih navika postižu se uspješni rezultati. Kontrola od strane ljekara i saradnja pacijenta ključni su faktori uspjeha.

Koji odjel treba posjetiti pacijenti s hipertenzijom?

Ovisno o pridruženim bolestima, glavni odjeli su:

• kardiologija
• interna medicina (interna)
• nefrologija
• endokrinologija
• nutricionizam i dijetetika