Dječiji dijabetes je bolest koja se javlja u dječijem uzrastu i karakteriše se nemogućnošću organizma da reguliše nivo šećera u krvi (glukoze). Šećer dolazi iz hrane koju jedemo i predstavlja glavni izvor energije. Inzulin, hormon koji proizvodi pankreas, pomaže da šećer uđe u ćelije kako bi se proizvela energija. Ako tijelo vašeg djeteta ne proizvodi dovoljno inzulina ili ga ne može pravilno koristiti, inzulin ne može dospjeti u ćelije, što dovodi do nakupljanja velike količine šećera u krvi. Visok nivo šećera u krvi može dovesti do dijabetesa. Postoje dvije glavne vrste: dijabetes tipa 1 i tipa 2. Najčešći je dijabetes tipa 1.
Liječenje dječijeg dijabetesa
Kod dijabetesa tipa 1, tijelo ne proizvodi inzulin jer imunološki sistem napada ćelije pankreasa koje proizvode inzulin. Djeca s dijabetesom tipa 1 moraju svakodnevno primati inzulin kako bi mogla voditi normalan život. Dijabetes tipa 1 se najčešće dijagnosticira kod djece ili mladih odraslih osoba i ima tendenciju brzog razvoja u roku od nekoliko sedmica. Iako nema trajnog izlječenja, bolest se može držati pod kontrolom.
Kod dijabetesa tipa 2, bolest nastaje kao posljedica nemogućnosti tijela da proizvodi dovoljno inzulina ili da ga pravilno koristi (inzulinska rezistencija). Iako se dijabetes tipa 2 najčešće dijagnosticira kod odraslih, i djeca mogu razviti ovaj oblik dijabetesa. Metode liječenja se razlikuju i uključuju lijekove, uključujući inzulin, kao i terapiju ishranom i fizičkom aktivnošću.
Šta je dječiji dijabetes?
Dijabetes je hronično (dugotrajno) stanje koje se karakteriše povišenim nivoom glukoze (šećera) u krvi. Dječiji dijabetes odnosi se na dvije glavne vrste dijabetesa koje mogu zahvatiti djecu: dijabetes tipa 1 i dijabetes tipa 2. Svaka vrsta ima svoje specifične uzroke, karakteristike i pristupe liječenju.
Dijabetes tipa 1
Dijabetes tipa 1 je autoimuna bolest kod koje imunološki sistem napada i uništava beta ćelije pankreasa koje proizvode inzulin, što dovodi do smanjene ili potpuno odsutne proizvodnje inzulina. Inzulin pomaže da šećer iz krvi uđe u ćelije tijela i koristi se kao energija. Bez inzulina, šećer ne može ući u ćelije i nakuplja se u krvotoku. Visok nivo šećera u krvi oštećuje organizam i dovodi do brojnih simptoma i komplikacija dijabetesa.
Najčešće se razvija kod djece, adolescenata ili mladih odraslih osoba, ali se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi. U ranim fazama dijabetesa tipa 1 simptomi mogu izostati. Kako bolest napreduje, simptomi se mogu pojaviti naglo u roku od nekoliko sedmica ili mjeseci i mogu biti izraženi. Uobičajeni simptomi uključuju pojačanu žeđ, učestalo mokrenje, povećan apetit, umor i zamućen vid.
Neke osobe imaju određene gene (osobine koje se prenose s roditelja na dijete) koji povećavaju rizik od razvoja dijabetesa tipa 1. Međutim, mnogi ljudi s tim genima nikada ne razviju ovu bolest. Okidači iz okoline, poput virusnih infekcija, također mogu imati ulogu u razvoju dijabetesa tipa 1. Ishrana i životne navike ne uzrokuju dijabetes tipa 1. Ako se ne liječi, može dovesti do ozbiljnog stanja koje se naziva dijabetička ketoacidoza.
Dijabetes tipa 2
Dijabetes tipa 2 nastaje kada tijelo postane otporno na inzulin ili kada pankreas ne proizvodi dovoljno inzulina. Zbog porasta gojaznosti i sjedilačkog načina života, ovaj oblik dijabetesa postaje sve češći kod djece.
Iako se dijabetes tipa 2 najčešće dijagnosticira u odrasloj dobi, i djeca mogu razviti ovaj tip dijabetesa. Simptomi mogu biti slični onima kod dijabetesa tipa 1, ali se obično razvijaju postepeno i uključuju pojačanu žeđ, učestalo mokrenje, umor i zamućen vid.
Kako se dijagnosticira dječiji dijabetes?
Dijagnoza dječijeg dijabetesa uključuje sveobuhvatnu procjenu, koja obuhvata analizu simptoma, detaljno uzimanje medicinske anamneze i provođenje specifičnih laboratorijskih testova. Ljekari postavljaju pitanja o simptomima poput pojačane žeđi, učestalog mokrenja, umora, gubitka tjelesne težine i promjena apetita, nakon čega slijedi fizički pregled radi utvrđivanja znakova dijabetesa.
Krvni testovi imaju ključnu ulogu u dijagnostici; test glukoze u plazmi natašte mjeri nivo šećera u krvi nakon posta, a vrijednosti od 126 mg/dL (7,0 mmol/L) ili više ukazuju na dijabetes. Nasumični test glukoze u plazmi može se uraditi u bilo koje vrijeme, a vrijednosti od 200 mg/dL (11,1 mmol/L) ili više mogu ukazivati na dijabetes, dok oralni test tolerancije glukoze (OGTT) procjenjuje nivo šećera u krvi dva sata nakon konzumacije napitka bogatog glukozom.
Pored toga, A1C test mjeri prosječan nivo šećera u krvi u periodu od dva do tri mjeseca, a vrijednost od 6,5% ili više ukazuje na dijabetes. Ako se sumnja na dijabetes tipa 1, mogu se uraditi testovi na autoantitijela kako bi se utvrdio specifičan autoimuni odgovor. Analiza urina može dodatno potvrditi sumnju na dijabetes provjerom prisustva ketona i glukoze.
U nekim slučajevima, posebno kod starije djece ili djece s prekomjernom tjelesnom težinom, važno je razlikovati dijabetes tipa 1 od tipa 2 uzimajući u obzir faktore poput porodične anamneze i dobi u kojoj su se simptomi pojavili. Rana i tačna dijagnoza je od ključnog značaja za efikasno upravljanje bolešću i prevenciju komplikacija, što uključuje promjene životnih navika, redovno praćenje i po potrebi terapiju lijekovima ili inzulinom, uz kontinuirane kontrole kod ljekara.
U kojoj dobi se javlja dijabetes?
Dijabetes se može javiti u različitim životnim dobima, zavisno od vrste. Dijabetes tipa 1 se najčešće razvija u djetinjstvu, adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, ali se može pojaviti u bilo kojoj dobi. Većina dijagnoza se postavlja prije 20. godine života, a najveća učestalost se obično bilježi između 10. i 14. godine.
Dijabetes tipa 2, koji se tradicionalno javlja kod odraslih, sve se češće dijagnosticira i kod djece i adolescenata zbog povećane gojaznosti i nedostatka fizičke aktivnosti. Može se razviti čak i kod djece od 10 godina, ali je češći kod starije djece i adolescenata s viškom kilograma.
Liječenje dječijeg dijabetesa
Liječenje dječijeg dijabetesa zavisi od vrste dijabetesa.
Dijabetes tipa 1 zahtijeva doživotnu terapiju inzulinom, koja se može primjenjivati putem injekcija ili inzulinske pumpe. Redovno praćenje nivoa šećera u krvi i uravnotežena ishrana neophodni su za pravilno upravljanje bolešću.
Kod dijabetesa tipa 2, stanje se kod neke djece može kontrolisati isključivo promjenama u ishrani i načinu života, dok je kod druge djece potrebno koristiti tablete za smanjenje inzulinske rezistencije, a kod nekih i inzulin ili druge injekcione terapije. Najbolji način prevencije ovog tipa dijabetesa jeste osigurati da dijete ima zdravu i uravnoteženu ishranu, redovno se bavi fizičkom aktivnošću i održava zdrav indeks tjelesne mase.
