Šta je meniskusna pukotina?

Meniskus je C-oblikovano vezivno tkivo smješteno unutar zgloba koljena koje sprečava kontakt površina butne kosti (femura) i goljenične kosti (tibije) tokom pokreta, olakšava pokrete koljena, djeluje kao jastučić protiv udaraca i štiti zglobnu hrskavicu. U svakom koljenu nalaze se po dva meniskusa.

Zbog spoljašnjih fizičkih povreda ili ponavljanja određenih pokreta koljena tokom dužeg vremena, meniskusi se mogu neprirodno saviti i istegnuti, što dovodi do različitih stepena povrede. Kako meniskus ima ograničenu prokrvljenost, povrede se često ne mogu u potpunosti zaliječiti. Ponavljane povrede mogu oslabiti tkivo i dovesti do njegovog pucanja. U tom slučaju javljaju se simptomi poput bolova u koljenu i drugih kliničkih tegoba.

Kako nastaje meniskusna pukotina?

Meniskus ima ulogu u ublažavanju opterećenja koljena prilikom ustajanja, skakanja ili naglih okreta tijela, kao i u omogućavanju lakših pokreta zgloba. Međutim, u zavisnosti od fizičkih osobina osobe i načina izvođenja pokreta, tkivo meniskusa može pretrpjeti oštećenja različitog intenziteta. Rizik od povreda meniskusa posebno je visok tokom sportova kao što su fudbal, košarka ili tenis – gdje je opterećenje koljena veće ili se izvode nagli pokreti okretanja.

Šta uzrokuje meniskusnu pukotinu?

Istraživanja pokazuju da se oštećenja meniskusa najčešće razvijaju u djetinjstvu i adolescenciji. Glavni razlog za to je učestalo bavljenje sportskim aktivnostima u tom periodu, dok mišići nogu još nisu potpuno razvijeni, te usmjeravanje na samo jednu fizičku aktivnost.

Takođe, s godinama, kao i kod drugih elemenata mišićno–koštanog sistema, u tkivu meniskusa dolazi do slabljenja i smanjenja elastičnosti. Nakon četrdesete godine, meniskusi postaju osjetljiviji na povrede. Tokom svakodnevnih aktivnosti, kao što su iznenadno ustajanje ili podizanje teških tereta, meniskusi se mogu oštetiti. Za razliku od mlađih osoba, kod starijih se meniskusne pukotine teže oporavljaju i često završavaju degenerativnim promjenama.

Pored toga, kod pacijenata s osteoartritisom (poznatim kao „koksartroza“ ili „koksartitis“) zbog promjena u strukturi zgloba koljena povećava se rizik od povreda meniskusa. Slično tome, kod reumatoloških bolesti koje oštećuju zglobove, proces oporavka je otežan, pa meniskusne povrede mogu biti ozbiljnije.

Koji su simptomi meniskusne pukotine?

Meniskusne pukotine se najčešće manifestuju simptomima koji potiču iz zgloba koljena.

Najčešći simptomi su:

Bol u koljenu koji se pojačava pokretom, a smanjuje odmorom
Otok i osjetljivost u koljenu
Ograničeni pokreti zgloba
Zvuk pucketanja ili „klik“ prilikom pokreta (krepitacija)
Osjećaj „zaključavanja“ zgloba ili „popuštanja“ koljena
Slabost i otežano izvođenje pokreta

Kako se dijagnosticira meniskusna pukotina?

Kada se sumnja na meniskusnu pukotinu, potrebno je prvo isključiti druge bolesti zgloba koljena koje mogu izazivati slične simptome. Zbog toga je veoma važno da ljekar uzme detaljnu anamnezu i obavi fizički pregled.

Ukoliko je potrebno, magnetna rezonanca (MR) omogućava detaljan uvid u anatomiju zgloba i procjenu oštećenja meniskusa i drugih struktura koljena. Pored MR-a, mogu se koristiti ultrazvuk ili artroskopija – metoda u kojoj se pomoću kamere direktno pregledava unutrašnjost zgloba.

Na osnovu nalaza pregleda i rezultata dijagnostičkih metoda postavlja se tačna dijagnoza meniskusne pukotine. Ljekar potom određuje plan liječenja u skladu s težinom oštećenja.

Koje se metode koriste uliječenju meniskusnepukotine?

U liječenju meniskusnih povreda prvo se primjenjuju metode usmjerene na ublažavanje simptoma. U početnoj fazi, preporučuje se odmor, stavljanje leda na zglob, elastično bandažiranje i podizanje noge (elevacija). Tokom ovog perioda važno je izbjegavati pokrete koji opterećuju zglob. Led se najčešće primjenjuje svaka dva do tri sata po 20 minuta.

Za ublažavanje bola, otoka i upale često se koriste nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (NSAID). Osim toga, pacijentima se preporučuju vježbe za jačanje mišića, posebno onih koji smanjuju pritisak na zglob koljena, kako bi se obnovila funkcija zgloba.

Ako konzervativne metode ne daju rezultate, može se primijeniti operativni zahvat. Artroskopska hirurgija je minimalno invazivna metoda u kojoj se kroz mali rez uvodi kamera i specijalni instrumenti pomoću kojih se meniskus popravlja ili uklanja oštećeni dio tkiva. U većini slučajeva pacijent se otpušta kući istog dana i uskoro može započeti s blagim fizičkim aktivnostima.

Kod većih pukotina, proces oporavka i rehabilitacije može trajati i do šest sedmica. U tom periodu, može biti potrebno korištenje štaka ili ortopedskog steznika za koljeno.

Kako spriječiti meniskusnu pukotinu?

Postoji više načina da se smanji rizik od povrede meniskusa:

Jačanje mišića nogu, posebno prednjih butnih mišića (kvadricepsa), pomaže u smanjenju opterećenja na meniskuse.
Prije fizičke aktivnosti potrebno je pravilno i dovoljno se zagrijati i istegnuti mišiće.
Vježbe i pokreti moraju se izvoditi pravilno, bez prekomjernog opterećenja koljena.
Važno je birati obuću koja odgovara vrsti aktivnosti – anatomski i ortopedski oblikovanu, kako bi se zaštitilo zdravlje koljena.