Hipotireoza, dijagnoza i liječenje

Veliki dio hroničnih zdravstvenih problema čine oboljenja koja se odnose na hormone ili endokrini sistem. Brojni hormoni koji omogućavaju tijelu da vodi zdrav i uravnotežen život proizvode se u određenom ritmu iz odgovarajućih tkiva i organa i otpuštaju se u krv. Zbog različitih razloga, problemi u tim tkivima i organima mogu dovesti do poremećaja u proizvodnji nekih hormona. Jedan od tih poremećaja je nedovoljno lučenje hormona štitne žlijezde, odnosno hipotireoidizam.

Šta je hipotireoidizam?

Štitna žlijezda je organ u obliku leptira koji se nalazi na prednjem dijelu vrata, odmah iza Adamove jabučice, i odgovorna je za lučenje hormona štitne žlijezde koji se nazivaju tiroksin (T4) i trijodtironin (T3). Glavna funkcija hormona štitne žlijezde u tijelu je da regulišu metabolizam ćelija koje čine tkiva, omogućavajući da sve ćelije u tijelu funkcionišu aktivnije i da se fiziološki procesi odvijaju u ravnoteži. Kada se hormoni štitne žlijezde oslobode u krv, povećava se količina hranjivih tvari koje ćelije koriste u metabolizmu, kao što su glukoza i masne kiseline, a srčani ritam se ubrzava kako bi se efikasno dopremila krv koja nosi hranjive tvari i kiseonik do tkiva. Povećava se tjelesna temperatura i pokretljivost crijeva. Dok se povećava razgradnja kostiju, istovremeno se potiče stvaranje novih koštanih ćelija.

Međutim, zbog određenih bolesti koje pogađaju štitnu žlijezdu, lučenje ovih hormona može biti manje ili veće od normalnog, što dovodi do zdravstvenih problema. Prekomjerno lučenje hormona štitne žlijezde naziva se hipertireoidizam, dok se njihovo smanjeno lučenje naziva hipotireoidizam. Kod hipotireoidizma, metabolički procesi opisani iznad ne mogu se odvijati, metabolizam tkiva se usporava i dolazi do poremećaja fizioloških funkcija.

Uzroci hipotireoidizma

Hipotireoidizam se općenito javlja kada lučenje hormona štitne žlijezde bude spriječeno ili poremećeno zbog različitih anatomskih ili biohemijskih razloga. U sljedećim situacijama proizvodnja hormona štitne žlijezde može biti nedovoljna, što dovodi do simptoma hipotireoidizma:

Nedostatak joda: Ovo je najčešći uzrok hipotireoidizma. U našoj zemlji nedostatak joda je vrlo čest. Dovodi do gušavosti, stvaranja čvorova na štitnoj žlijezdi i hipotireoidizma.
Hashimotov tireoiditis: Normalno, imunološki sistem reaguje na strane mikroorganizme i tvari koje ulaze u tijelo kako bi ga zaštitio. Međutim, kada imunološki sistem prepozna vlastita tkiva kao prijetnju zajedno sa stranim supstancama, javljaju se autoimune ili reumatološke bolesti. Kada imunološki sistem reaguje na tkivo štitne žlijezde, to se naziva Hashimotov tireoiditis, a gubitak tkiva tokom vremena dovodi do hipotireoidizma.
Liječenje hipertireoidizma: Kada štitna žlijezda radi prekomjerno, u zavisnosti od osnovnog uzroka, pacijentima se mogu dati lijekovi, radioaktivni jod ili se mogu primijeniti hirurške metode. Svi ovi tretmani mogu dovesti do razvoja hipotireoidizma.
Operacija štitne žlijezde: U slučajevima raka štitne žlijezde, čvorova ili liječenja hipertireoidizma, može biti potrebno hirurško uklanjanje štitne žlijezde. Kada se žlijezda potpuno ukloni, javlja se hipotireoidizam.
Nuspojave lijekova: Lijekovi poput litijuma, amiodarona i nekih antibiotika mogu negativno utjecati na proizvodnju hormona štitne žlijezde i uzrokovati hipotireoidizam.
Zračenje:Tkivo štitne žlijezde je vrlo osjetljivo na zračenje, pa terapija zračenjem u predjelu vrata ili određene radiološke pretrage mogu oštetiti tkivo žlijezde i uzrokovati hipotireoidizam.
Razvojni problemi: Tokom razvoja fetusa, štitna žlijezda se može ne razviti, ne razviti u potpunosti ili se može razviti s poremećajem u proizvodnji hormona. Sve ove situacije mogu dovesti do hipotireoidizma još od djetinjstva.
Bolesti hipofize: Lučenje hormona štitne žlijezde kontrolira se hormonima koji se proizvode u hipofizi. Ako dođe do problema u proizvodnji hormona u hipofizi, štitna žlijezda može biti anatomski i biohemijski zdrava, ali ne može proizvoditi dovoljno hormona, što dovodi do hipotireoidizma.

Hipotireoidizam je vrlo česta bolest, koja se najčešće javlja kod žena srednje životne dobi. Nakon 60. godine, učestalost pojave raste. Istraživanja pokazuju da svaka osma žena ima hipotireoidizam. Ako postoji porodična istorija bolesti štitne žlijezde, rizik za razvoj hipotireoidizma kod drugih članova porodice također se povećava.

Koji su simptomi hipotireoidizma?

Hipotireoidizam se razvija podmuklo i s vremenom postaje prepoznatljiv kroz izraženije simptome. Simptomi se mogu razlikovati od pacijenta do pacijenta, a njihova jačina može varirati u zavisnosti od uzroka bolesti. Tokom hipotireoidizma mogu se javiti sljedeći simptomi:

Umor, iscrpljenost, slabost mišića, bolovi u mišićima
Dobijanje na težini
Otečenost, posebno na licu i po cijelom tijelu
Depresija
Zatvor, probavne smetnje, nadutost
Suha, hladna koža; kosa postaje tanka, lomljiva i opada
Osjećaj hladnoće, smanjeno znojenje
Usporen rad srca, lupanje srca
Zaboravnost, usporene kognitivne funkcije
Poremećaji menstrualnog ciklusa, obilnije i češće menstruacije
Smanjena seksualna želja
Promuklost i zadebljanje glasa

Ako se hipotireoidizam ne liječi i postane teži, mogu se razviti ozbiljnije komplikacije koje zahtijevaju brzu medicinsku intervenciju, kao što su:

Gušavost: Kada štitna žlijezda ne proizvodi dovoljno hormona, povećava se nivo hormona hipofize koji stimuliše štitnu žlijezdu. To dovodi do rasta tkiva štitne žlijezde i uvećanja organa, što uzrokuje gušavost, koja se manifestuje otokom u predjelu vrata.
Oštećenje nerava: Zbog otoka u tijelu, nervna tkiva mogu biti pod pritiskom, što dovodi do bolova, gubitka osjeta ili slabosti u zahvaćenim područjima. Može se razviti i karpalni tunel sindrom.
Apneja u snu: Oticanje u tijelu može otežati disanje i uzrokovati prestanak disanja tokom sna.
Poremećaj funkcije bubrega: Zbog smanjenog volumena krvi unutar krvnih sudova uslijed općeg oticanja, može doći do smanjenja funkcije bubrega i razvoja bubrežnog zatajenja.

Kako se postavlja dijagnoza hipotireoidizma?

Dijagnoza hipotireoidizma se obično postavlja kada pacijent s kliničkim simptomima obavi krvne pretrage koje uključuju testove funkcije štitne žlijezde. Test funkcije štitne žlijezde mjeri nivo hormona u krvi. Nivo hormona TSH (tiroid stimulirajući hormon) koji se luči iz hipofize i nivo hormona T4 i T3 koji se proizvode u štitnoj žlijezdi daju informacije o aktivnosti žlijezde.

Povišen nivo TSH u krvi ukazuje da štitna žlijezda ne reaguje adekvatno na stimulaciju hipofize, zbog čega se TSH povećava. Zbog toga se TSH smatra osnovnim testom za otkrivanje hipotireoidizma. Ako su nivoi T4 i T3 u krvi sniženi, postavlja se dijagnoza hipotireoidizma. Ako su nivoi T3 i T4 normalni, ali je TSH povišen, stanje se naziva subklinički hipotireoidizam.

Kako se liječi hipotireoidizam?

Liječenje hipotireoidizma se sastoji u nadoknadi nedostajućih hormona štitne žlijezde. Najčešće se propisuju preparati koji sadrže T4 hormon u obliku tableta. Budući da je oštećenje funkcije štitne žlijezde obično trajno, terapija lijekovima mora biti doživotna. Doza lijeka varira u zavisnosti od stepena oštećenja žlijezde, pa pacijenti moraju redovno posjećivati ljekara radi kontrole i podešavanja doze na osnovu nivoa TSH u krvi.