S godinama, tkiva u našem tijelu prolaze kroz određene promjene i počinju gubiti neka svojstva i funkcije iz mladalačkog doba. Može se reći da su promjene u tkivima koja pripadaju mišićno-koštanom sistemu posebno izražene. Zbog ovih promjena, tkiva koja gube svoje funkcionalne i strukturalne karakteristike mogu uzrokovati različite zdravstvene probleme. Jedna od najčešćih promjena je bolest poznata među ljudima kao gubitak koštane mase, odnosno osteoporoza.
Šta je osteoporoza?
Osteoporoza ili gubitak koštane mase; znači gubitak čvrstoće i organizacije tkiva kosti usljed različitih faktora koji uzrokuju promjene u strukturi koštanog tkiva. Kao rezultat toga, kosti koje s vremenom gube snagu postaju krhke i slabe, što stvara osnovu za pojavu različitih zdravstvenih problema.
Kao i sva zdrava tkiva i organi u našem tijelu, koštano tkivo održava svoju vitalnost kroz određeni mehanizam. Posebno, zahvaljujući ravnoteži između ćelija odgovornih za izgradnju kosti i ćelija koje učestvuju u razgradnji, naše kosti su stalno u dinamičkom stanju koje održava njihovu čvrstoću. Različiti poremećaji u ovoj ravnoteži mogu dovesti do preusmjeravanja procesa u smjeru razgradnje, što rezultira pojavom osteoporoze.
Kako se razvija osteoporoza?
Koštano tkivo se sastoji od osteoblasta, ćelija koje grade kosti, i osteoklasta, ćelija koje razgrađuju kosti. Kosti koje čine skelet održavaju svoju vitalnost kroz stalnu ravnotežu između aktivnosti osteoblasta i razgradnih funkcija osteoklasta.
U zavisnosti od opterećenja koje kosti trpe tokom različitih fizičkih aktivnosti ili pod uticajem spoljašnjih faktora, gustoća tkiva kosti reguliše se aktivnostima ovih ćelija. Na primjer, kada se poveća opterećenje na kostima koje čine češće korištene ekstremitete, proces izgradnje osteoblasta se ubrzava, jačajući koštano tkivo na tim mjestima. Na taj način, fizičke aktivnosti poput sporta stimuliraju procese izgradnje u kostima, čineći ih jačim i otpornijim. Slično tome, kosti u neaktivnim područjima vremenom slabe zbog aktivnosti osteoklasta.
Takođe, može se reći da aktivnosti osteoblasta i osteoklasta regulišu različiti hormoni. Budući da kosti djeluju kao skladište kalcijuma u tijelu, hormoni poput parathormona, kalcitonina i vitamina D utiču na ove ćelije, regulišu ravnotežu kalcijuma i istovremeno upravljaju metabolizmom kostiju. Još jedna važna grupa hormona koja utiče na kosti su steroidni hormoni, poput estrogena i testosterona.
U tom kontekstu, promjene u nivou hormona mogu direktno uticati na metabolizam kostiju. Nedostatak vitamina D može negativno uticati na procese izgradnje u kostima, dok promjene u nivou hormona u različitim uslovima mogu ubrzati razgradnju kostiju.
U okviru svega navedenog, kada je metabolizam kostiju poremećen ili je ravnoteža hormona narušena, povećana razgradnja kostiju dovodi do slabljenja koštanog tkiva. Početna faza slabljenja koštanog tkiva naziva se osteopenija, dok se klinički izraženi napredni gubitak koštane mase naziva osteoporoza. Kada osteoporoza dovede do značajnih problema poput preloma kostiju, govori se o ozbiljnoj ili teškoj osteoporozi.
Koji su uzroci osteoporoze?
Osteoporoza se u kliničkoj praksi dijeli u dvije glavne kategorije, ovisno o osnovnom mehanizmu. Slabljenje koštanog tkiva usljed smanjenog metabolizma sa godinama naziva se senilna ili tip 1 osteoporoza. Slabljenje kostiju usljed hormonalnog disbalansa naziva se postmenopauzalna ili tip 2 osteoporoza. Takođe, osteoporoza se može klasifikovati prema primarnim i sekundarnim uzrocima i prema zahvaćenim tipovima koštanog tkiva, kao što su trabekularna i kortikalna.
Faktori rizika za osteoporozu:
- Starija životna dob: Proces razgradnje u kostima prevazilazi proces izgradnje, posebno nakon 65. godine, što dovodi do tipa 1 osteoporoze. Najčešće zahvaćene kosti su nadlaktica i goljenica.
- Menopauza: Smanjena proizvodnja estrogena ubrzava razgradnju kostiju, posebno u kičmi i zglobovima ruku, što dovodi do tipa 2 osteoporoze.
- Genetika: Postojanje osteoporoze kod prvog stepena srodnika povećava rizik.
- Nedostatak kretanja: Neaktivnost dovodi do slabijih kostiju pogođenih područja.
- Građa tijela: Sitnije osobe s niskom težinom imaju veći rizik, dok kod osoba s viškom težine postoji povećani rizik od bolesti zglobova.
- Poremećaji ishrane: Nedostatak vitamina i minerala negativno utiče na metabolizam kostiju.
- Bolesti štitne žlijezde: Hipertireoza ubrzava metabolizam kostiju i dovodi do gubitka snage.
- Bolesti paratiroidnih žlijezda: Prekomjerna proizvodnja parathormona uzrokuje razgradnju kostiju.
- Cushingov sindrom: Prekomjerna proizvodnja kortizola stimulira razgradnju kostiju.
- Dijabetes: Nekontrolisana glikemija smanjuje funkciju ćelija kostiju i povećava razgradnju.
- Upotreba lijekova: Dugotrajna upotreba kortizol-sličnih lijekova može uzrokovati gubitak koštane mase.
- Ovarijalna insuficijencija: Rana menopauza ubrzava razvoj osteoporoze zbog gubitka estrogena.
Koji su simptomi osteoporoze?
- Prelomi: Slabe kosti su sklone lomu, posebno ruke, noge i kičma.
- Smanjenje visine: Kičmeni prijelomi mogu dovesti do smanjenja visine pacijenta.
- Kifoznost: Lom kičmenih pršljenova može izazvati naprijed savijenu kičmu.
- Deformiteti: Prelomi dugih kostiju mogu promijeniti oblik kostiju.
- Neurološki poremećaji: Prijelomi kičme koji pritiskaju kičmenu moždinu ili živce mogu izazvati gubitak osjeta, snage u ekstremitetima ili urinarne probleme.
Kako se dijagnostikuje osteoporoza?
Kada ne postoji prelomi, osteoporoza često ostaje neotkrivena jer ne izaziva simptome, a dijagnostikuje se tek nakon preloma. Kod starijih pacijenata i žena u menopauzi, osteoporoza se može otkriti rutinom u okviru kontrole kod ljekara.
Specijalista najprije detaljno ispituje anamnezu i radi fizički pregled. Po potrebi se koriste dodatne laboratorijske analize i radiološke metode. Radi se test gustine kostiju ili DEXA (dual-energy X-ray absorptiometry). Gustina kostiju se određuje prema apsorpciji X-zraka. Rezultati T-skorom: ≥ -1 zdrava kost, -1 do -2,5 osteopenija, < -2,5 osteoporoza.
Rezultat DEXA testa < -2,5 s prisutnim preloma kostiju ukazuje na tešku osteoporozu. Po potrebi se koriste i direktni rendgen i CT za procjenu kičme i dugih kostiju.
Koje metode se koriste u liječenju osteoporoze?
Liječenje osteoporoze planira se individualno, zavisno od tjelesnih karakteristika, faktora rizika i težine bolesti. Iako ne postoji potpuno izlječenje, promjene u načinu života i različite terapije mogu kontrolisati osteoporozu i spriječiti prelome.
Uobičajene metode liječenja uključuju:
- Suplementaciju kalcijuma i vitamina D, važnih za razvoj kostiju.
- Bifosfonatne lijekove koji se talože u kosti i jačaju je
- Hormonska terapija kod menopauzalne osteoporoze (estrogen ili modulatori receptora estrogena)
- Testosteron kod muškaraca s osteoporozom
- Lijekovi koji stimulišu izgradnju kostiju poput teriparatida i stroncijuma
- Denosumab za kontrolu razgradnje kostiju
- Prilagođeni programi vježbanja za jačanje kostiju
Prevencija osteoporoze
Osteoporoza se razvija postepeno pod uticajem različitih faktora rizika. Rano prepoznavanje i pravovremene mjere mogu spriječiti njen razvoj. Preporuke uključuju:
- Održavanje uravnotežene i adekvatne ishrane, sa dovoljno kalcijuma i vitamina D
- Redovno vježbanje prilagođeno tjelesnim karakteristikama
- Prestanak pušenja i konzumiranja alkohola
